hrvatski

Rušenje gradova i stradavanje stanovništva na hrvatskom području u angloameričkim zračnim napadima tijekom Drugoga svjetskog rata

Snažnije i učestalije djelovanje zrakoplovstva zapadnih saveznika nad jugoistočnom i srednjom Europom započinje u jesen 1943., nakon zaposjedanja južnih područja Italije. U posljednjim mjesecima 1943. ustrojene su zračne baze u okolici Barija i Foggie, te je počelo osvajanje zračnog područja nad Austrijom i južnom Njemačkom, a nešto kasnije, početkom proljeća 1944., nad Mađarskom i Rumunjskom. Područje Nezavisne Države Hrvatske zahvaćeno je napadima u obje faze. Prva je na udaru bila dalmatinska obala gdje su saveznička bombardiranja na sve veće gradove izvedena potkraj 1943. Sljedeće godine počeli su napadi na sjevernije krajeve koji će postati učestaliji od proljeća 1944. Primjena taktike „prostornog bombardiranja“ imala je za posljedicu razaranje ne samo primarno naznačenih ciljeva, od onih za vojnu namjenu preko industrijskih postrojanje do prometnica i žive vojne sile, nego su razarani i brojni civilni ciljevi. Takvim se pristupom nastojalo zaštiti svoje avione i posade i općenito se smatralo da će se razorni zračni napadi pridonijeti što skorijem okončanju rata. Pojedini gradovi na hrvatskom području i njihova bliža okolica pretrpjeli su znatne ljudske gubitke među civilnim stanovništvom kao i veliku materijalnu štetu koja se ogledala u razrušenosti pojednih gradskih cjelina do neprepoznatljivosti, a neki gradski predjeli potpuno su izbrisane iz fizionomije gradova.

Drugi svjetski rat, NDH, angloamerički zračni napadi, ljudski gubici, rušenje gradova

nije evidentirano