hrvatski

Mehanizmi nastanka Alzheimerove bolesti

Patogeneza Alzheimerove bolesti (Alzheimer's disease, AD) samo je djelomično poznata. To je vjerojatni razlog zašto su značajni napori u pronalaženju liječenja ili prevencije do sada bili neuspješni. Do travnja 2019. godine na mrežnoj stranici medicaltrials.gov bilo je registrirano 2.094 kliničkih pokusa za AD, od kojih je samo samo nekolicina još u tijeku (svi drugi su se pokazali neuspješnima). Smatra se da u tijeku AD abnormalna akumulacija amiloida β (Aβ) i tau proteina u mozgu započinju najmanje 10-20 godina prije početka klinički simptoma, što ukazuje da bi intervencije dizajnirane za sprječavanje nastanka tih patoloških promjena vjerojatno bile učinkovitije od pokušaja njihovog liječenja kad su već nastale. Međutim, takve rane intervencije mogu biti selektivno primijenjene samo kod osoba za koje znamo da će razviti bolest i puno prije nego li se pojave simptomi bolesti. Stoga je od ključne važnosti određivanje ranih bioloških biljega koji imaju moć pretskazanja nastupa bolesti. Trenutno se pacijenti dijagnosticiraju na temelju različitih kliničkih skala, neuropsiholoških testova, neuroslikovnog prikaza i različitih laboratorijskih pokazatelja, ali konačnu dijagnozu možemo napraviti samo postmortalnom procjenom neuropatoloških promjena. Osobe s AD mogu se pogrešno dijagnosticirati kao da imaju neki drugi primarni uzrok demencije i obrnuto, čime se također smanjuje moć kliničkih ispitivanja. Hipoteza amiloidne kaskade relativno dobro objašnjava obiteljske slučajeve AD s poznatim mutacijama, ali je insuficijentna za razumijevanje nastanka sporadične AD s kasnim početkom, koja čini više od 95% svih slučajeva AD. Od najranijih opisa AD, osim amiloidnih plakova (AP) i neurofibrilarnih snopića (neurofibrillary tangles, NFT), opisana su i druga obilježja AD, od kojih su najznačajnija glioza i neuroinflamacija. Međutim, tek su nedavno genetska i eksperimentalna istraživanja ustanovila da bi disfunkcija mikroglije mogla biti i neposredni uzročni čimbenik AD, a ne pasivni bioloških odgovor na nakupljanje AP. Brojne studije također ukazuju i na izuzetnu važnost koju promjene u propusnosti krvno-moždane barijere (blood-brain barrier, BBB) mogu imati za patogenezu AD. Navedene promjene mogu na uzročno-posljedičnoj razini doprinijeti razumijevanju tau oligomerizacije, kao i nastanku i širenju neurofibrilarnih promjena, za koje je poznato da imaju najbolju korelaciju s kliničkim simptomima i razvojem AD. U tijeku predavanja ću pokušati opisati današnje razumijevanje mehanizama nastanka navedenih aspekata patogeneze AD, budući da je razumijevanje patogeneze nužan preduvjet za uspješne dijagnostičke, terapijske i preventivne pristupe AD u budućnosti.

Alzheimerova bolest ; protein prekursor amiloida ; amiloid beta ; tau protein ; biološki biljezi ; neuropsihološki testovi ; neuroslikovni prikaz ; postmortalni histopatološki nalaz ; obiteljska Alzheimerova bolest ; sporadična Alzheimerova bolest ; amiloidni plakovi ; neurofibrilarni snopići ; aktivacija mikroglija stanica ; neuroinflamacija ; krvno-moždana barijera ; oligomerizacija tau proteina ; klinička slika ; kliničko-patološka korelacija ; patogeneza

Posebna nagrada za najbolje predavanje.