hrvatski

, , …darežljivi i dobrostivi kanonik senjski Anton Vahtar…“, naručitelj oltara svetog Josipa u senjskoj katedrali

Nakon Madridskog mira 1617. u Senju započinje nova epoha prožeta postupnim društvenim, ekonomskim i gospodarskim napretkom. Istodobno se stvara i novo crkveno upravno područje ujedinjenjem senjske i modruške biskupije, a kojoj će se nakon oslobođenja od turske vlasti pripojiti i Lika. Povoljne povijesne prilike i doseljavanje novog stanovništva omogućit će da Senj početkom 18. stoljeća postane, važna trgovačka luka između kontinentalnog zaleđa i Sredozemlja. To su iskoristile senjske plemićke obitelji stekavši veliko bogatstvo baveći se trgovinom i pomorstvom. Znatan dio njih odlučio je iskazati svoju moć naručivanjem oltara, kipova, slika i liturgijskih predmeta za važne senjske crkve. Posebno se to odnosilo na obnovu i opremanje Senjske katedrale. Za njezino veliko preuređenje zaslužni su biskupi Ivan Antun de Benzoni (1730.-1745.) i Juraj Ćolić de Löwensperg (1746. – 1764.). Upravo je biskup Ćolić sagradio sjeverni bočni brod senjske stolnice i tako povezao postojeće kapele u kojima će senjski patriciji ubrzo početi podizati nove mramorne oltare i kipove. U prvoj lijevoj kapeli senjske katedrale nalazi se oltar svetog Josipa. O njegovom donatoru, kanoniku Antunu Vahtaru, govori natpis na predeli oltara. Kanonik je za obnovu kapele i gradnju novog mramornog oltara 1758. oporučno ostavio legat od 500 dukata, a koji je trebao provesti njegov nećak kanonik Nikola Celović. U izlaganju će se, na temelju dosad nepoznate oporuke Antuna Vahtara sačuvane u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu rekonstruirati život donatora i tijek narudžbe mramornog oltara svetog Josipa.

Senj ; katedrala ; Anton Vahtar

nije evidentirano