hrvatski

Mehanizam ranog upozorenja – uloga nacionalnih parlamenata u zakonodavnom procesu Europske unije s posebnim osvrtom na načelo supsidijarnosti

Odnos između europskih institucija i nacionalnih parlamenata povijesno se mijenjao, ponekad u korist, ponekad na štetu položaja i ovlasti nacionalnih parlamenata država članica. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora (2009) nacionalni parlamenti su dobili veću i značajniju ulogu i utjecaj na zakonodavni proces Europske unije, čime je došlo do formaliziranja institucionalne suradnje između nacionalnih parlamenata i europskih institucija. Mehanizam tzv. ranog upozorenja (skraćenica: EWS od engl. early warning system) nacionalnim parlamentima daje moguć- nost aktivnog uključivanja u nadzor nad poštivanjem načela supsidijarnosti i to prije donošenja konačne odluke i usvajanja zakonodavnih akata na razini Europske unije. Cilj ovog istraživanja jest proučiti u kojoj mjeri se nacionalni parlamenti uključuju u zakonodavni proces i koliko puta su od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora i pripadajućih Protokola (uspješno) iskoristili mehanizam ranog upozorenja. U konačnici, pokušat ćemo pronaći odgovor na pitanje znači li intenzivnije uključivanje nacionalnih parlamenata usporavanje zakonodavnog postupka na razini EU ili pridonosi kvalitetnijim rješenjima koja će se lakše i bolje implementirati na razini država članica, odnosno njihovih regionalnih i lokalnih samouprava.

Europska unija ; Mehanizam ranog upozorenja ; Europski parlament ; Nacionalni parlament ; Načelo supsidijarnosti

nije evidentirano