hrvatski

Pojam štete u raspravi o mentalnim bolestima

Pojam štete je sveprisutan u raspravi o mentalnim bolestima. Neki autori ga vide kao bitan element mentalnih bolesti (Glover 1972, Wakefield 1992, Reznek 1987, Cooper 2002) dok ga drugi žele ukloniti iz definicije mentalnih bolesti (Amoretti & ; Lalumera, 2018). U ovom radu proučavam pojam štete u kontekstu mentalnih bolesti. Šteta se često shvaća kao uznemirenost (distress) koju pojedinac koji boluje od mentalne bolesti osjeća. Pojam uznemirenosti se često vezuje uz pojam štete u dijagnostičkim priručnicima poput DSM-a III (1980), DSM-a IV (1994) i DSM V-a (2013). Međutim, postoje (barem) dvije vrste štete koju valja razlikovati: šteta ozljede(injury/impairment) te šteta u prudencijalnom smislu.(Campbell & ; Stramondo 2017) U ovom radu tvrdim da uznemirenost potpada pod smisao štete kao ozljede dok bi trebali obratiti posebnu pažnju na štetu u prudencijalnom smislu – kao nešto što negativno utječe na dobrobit osobe. Nadalje, razmatram koje bi to uvjete teorija štete trebala zadovoljiti u kontekstu mentalnih poremećaja koristeći Bradley- a (2012) i njegove uvjete – ekstenzionalne adekvatnosti, aksiološke neutralnosti, ontološke neutralnosti, amoralnost, jedinstva, prudencijalne važnosti, normativne važnosti. S obzirom na kontekst mentalne bolesti, inspirirana uvjetima teorije dobrobiti Valerie Tiberius (2018), uspoređujem i nadopunjujem Bradleyeve uvjete s onima Tiberius.(2018) odnosno deskriptivnom, normativnom i empirijskom adekvatnosti.

Šteta, mentalne bolesti, filozofija psihijatrije, uznemirenost, dobrobit, ozljeda, prudencijalnost

nije evidentirano