hrvatski

Augustinovo razumijevanje Boga u 'polupelagijanskoj raspravi' i usporedba s naukom o Bogu njegovih protivnika

Rad je usmjeren i ograničen na teološki nauk, tj. nauk o Bogu koji sv. Aurelije Augustin (354.-430.) iznosi u četiri spisa pisana tijekom rasprave s tzv. polupelagijancima, tj. monasima iz afričkoga Hadrumentuma i Južne Galije, te na usporedbu s njihovim naukom o Bogu. Četiri spisa jesu De gratia et libero arbitrio, De correptione et gratia, De praedestinatione sanctorum i De dono perseverantiae. Sržna je tema tih djela odnos Božje milosti i ljudske slobodne volje s glavnim naglaskom na obrani potpune, prethodne, trajne i posvemašnje gratuitivnosti milosti naspram pelagijanskoga nauka o zasluživosti milosti. Cilj rada podijeljenog u pet poglavlja jest sintetički i sadržajno sustavno predstaviti i analizirati tekstove i stavove monahâ i Augustina te steći što cjelovitiji uvid u njihov nauk o Bogu i pojedinim teološkim temama razvijanima tijekom rasprave. Kroz analizu Augustinova razumijevanja Boga i usporedbe sa stavovima protivnika smjera se vidjeti koja su i kakva bila čija polazišta, kakvo se razumijevanje Boga na temelju njih razvilo, do kakvih je teoloških, antropoloških i eklezioloških posljedica čije teološko i antropološko stanovište vodilo, te razumjeti zbog čega je Augustin zauzimao i neke osporavane teološke pozicije. Metode korištene u radu jesu povijesno-kritička metoda kad je riječ o povijesnim okolnostima u kojima su se odvijale pelagijanska i tzv. polupelagijanska rasprava, zatim sustavna i sintetička teološka metoda tijekom predstavljanja pojedinih teoloških tema, te analitička metoda kao način svojevrsne procjene i osvrta na rečeno. U radu se došlo do zaključka da je Augustinovo razumijevanje Boga u velikoj mjeri točno te je i prihvaćeno od Crkve. Osobito je njegov nauk o nezasluženosti milosti i početku vjere ključan za pobijanje pelagijanizma. Djelovanje Isusa Krista i Duha Svetoga sagledava u novome svjetlu te milost Kristovu vidi kao jedinu snagu kadru vratiti čovjeku slobodu, sposobnost činjenja dobrih i zaslužnih djela i voditi ga spasenju. Njegov se inovativan govor o predodređenju kojega je razvio na temelju svojega specifičnog poimanja Božje svemoći, predznanja, nepobjedivosti Božje volje, gratuitivnosti milosti, te istočnoga grijeha i čovjekove izručenosti zlu pokazuje u nekim pozitivnim postavkama kao točan, no u nekim se uključnim ishodima i posljedicama razotkriva kao manjkav: ima veoma negativne popratne posljedice na situaciju nepredodređenih odnosno odbačenih, a ograničava i uloge Sina i Duha Svetoga. Iako Augustin nije usmjeren na nauk o odbačenima nego o izabranima, ti sporni momenti uvelike opterećuju sliku Boga uznemirujućim implikacijama zbog kojih se ne može u cijelosti prihvatiti sve aspekte njegovog poimanja predodređenja i njegova nauka o Bogu.

Aurelije Augustin ; tzv. polupelagijanci ; monasi iz Hadrumentuma ; monasi iz Galije

nije evidentirano