hrvatski

(Multi)medijski metodički sustav u poučavanju i učenjuhrvatskoga jezika i književnosti

U metodičkoj su teoriji za područje hrvatskoga jezika i književnosti temeljito prikazani i obrađeni sljedeći metodički sustavi: dogmatsko- reproduktivni, reproduktivno-eksplikativni, interpretativno-analitički, analitičko- eksplikativni, problemsko-stvaralački i korelacijsko-integracijski (Rosandić 1986. ; Težak 1996). Počam od sedamdesetih godina prošloga stoljeća, navedeni se metodički sustavi primjenjuju u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika i književnosti. Metodička teorija ponajprije upućuje na vrijednosti interpretativno- analitičkoga i problemsko-stvaralačkog metodičkog sustava u nastavi književnosti (Rosandić 1975, 1976 ; Rosandić ; Šicel 1970 ; Težak 1977) te analitičko-eksplikativnog i problemsko- stvaralačkog metodičkog sustava u nastavi hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja (Silić ; Rosandić 1973 ; Težak 1980). Na uspostavljenim teorijskim temeljima u nastavi se književnosti umnogome razvija školska interpretacija i problemska nastava (npr. Kajić 1980 ; Lagumdžija 1991), dok se u nastavi hrvatskoga jezika i jezičnoga izražavanja razvijaju sastavnice analitičko- eksplikativnoga i problemsko- stvaralačkog metodičkog sustava (npr. Duraković 1985 ; Gudelj-Velaga 1990 ; Pavličević-Franić 2005 ; Visinko 2010). Iznimno se zahtjevnim pokazao korelacijsko--integracijski metodički sustav koji se istraživao pretežito u nastavi književnosti (Diklić 1989 ; Kajić 199. ; Visinko 1993 ; Pintarić 1997). U novijoj se metodičkoj literaturi proširuje popis metodičkih sustava u skladu sa suvremenim potrebama i interesima. Riječ je o komunikacijskome, otvorenom, timskom i multimedijskom metodičkom sustavu u nastavi književnosti (Rosandić 2005). U radu je u središtu pozornosti multimedijski metodički sustav, i to ne samo u nastavi književnosti. Objašnjava se odnos medijskoga i multimedijskoga, što je razvidno u pisanju pojma (multi)medijski. Opisuju se i popisuju obilježja i vrednuje primjena (multi)medijskoga metodičkog sustava u poučavanju i učenju hrvatskoga jezika i književnosti. Teorijsko istraživanje polazi od zahtjeva za medijskim sadržajima u kurikulu (2019), zatim potrebom za digitalnom kompetencijom kao jednom od osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje (Visinko 2014) te sastavnica multimedijske didaktike (Matijević i Topolovčan 2017). Rad potvrđuje nužnost, važnost i vrijednost (multi)medijskoga metodičkog sustava u procesu razvijanja učenikove i učiteljeve/nastavnikove digitalne kompetencije, ali i upozorava na opasnost od nefunkcionalne primjene toga sustava. Cjelovita teorijska obradba trebala bi osigurati (multi)medijskomu metodičkom sustavu primjereno mjesto među ostalim metodičkim sustavima jezičnoga i književnoga odgoja i obrazovanja te poticati razvijanje njegove funkcionalne uporabe.

poučavanje i učenje hrvatskog jezika i književnosti ; metodički sustavi ; (multi)medijski metodički sustav

nije evidentirano