Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj 1942.-1954., 1 ; Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj : Kadrovi 1942.-1954., 2 (CROSBI ID 18687)

Autorska knjiga | monografija (znanstvena) | domaća recenzija

Radelić, Zdenko Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj 1942.-1954., 1 ; Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj : Kadrovi 1942.-1954., 2. Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2019

Podaci o odgovornosti

Radelić, Zdenko

hrvatski

Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj 1942.-1954., 1 ; Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj : Kadrovi 1942.-1954., 2

Proširenje rata na Jugoslaviju 1941. omogućilo je KPJ da organizira oslobodilački rat protiv Kraljevine Italije i Njemačkoga Reicha te NDH, kao dijela tzv. nove Europe pod vodstvom nacista i fašista, i tu antifašističku borbu pretvori u revolucionarni rat s ciljem izgradnje komunističke diktature. Komunistički sustav izgrađivao se u prikrivenom i otvorenom obliku s drastičnim posljedicama za njegove protivnike i suparnike. Osim što je obnovljena Jugoslavija i uveden federalizam, rat je iskorišten i da se država proširi na račun njezinih susjeda te da se isele ili marginaliziraju manjine, neslavenski narodi čiji su pripadnici u velikom broju podržali agresore 1941. godine. Ratna stradanja pobjedničke strane i njezini revolucionarni ciljevi bili su povod i za masovnu odmazdu nad ratnim protivnicima, što je uglavnom učinjeno u prvim mjesecima nakon završetka rata. Odmazda nad ratnim protivnikom, koji je uzrokovao brojna stradanja na pobjedničkoj strani, isprepletala se s nastojanjem da se svi potencijalni vojni i politički protivnici fizički onemoguće ili društveno marginaliziraju. KPJ je željela spriječiti njihovo svrstavanje na stranu zapadnih sila u mogućem ratu između demokratskoga Zapada i komunističkoga Istoka, ali i uništiti sve političke snage koje su mogle ugroziti obnovu Jugoslavije, njezino proširenje i izgradnju komunizma. Proklamirani ciljevi, poput kažnjavanja ratnih zločinaca, obnove jugoslavenske države, proširenja njezinih granica i uvođenja federalizma, kao i oni prikriveni, poput izgradnje komunističkoga sustava onemogućivanjem i marginalizacijom ratnih i potencijalnih neprijatelja i suparnika, podržavljenjem privatne imovine te stvaranjem pogodnih uvjeta za provođenje izbora, napose saveznih 1945. i republičkih u NRH 1946., bili su glavni motivi za drastične mjere. U tome je važnu ulogu imala Ozna/Udba, sigurnosna i obavještajna služba partizanskoga pokreta i komunističke vlasti. Upravo je Ozna/Udba koristila i postupke koji su bili u suprotnosti s njezinim vlastitim načelima i zakonima, ali i međunarodnim pravom. Osim uhićivanja i istražnih postupaka Ozna/Udba često je izvodila izvansudska kažnjavanja, tj. nezakonita smaknuća. Nezakonita smaknuća rezultirala su fizičkim eliminiranjem protivnika, a manje drastični postupci bili su maltretiranja u zatvoru i društvena marginalizacija takvih osoba. Organizirana odmazda imala je bitnu ulogu u učvršćenju vlasti, a u kombinaciji s nekontroliranom osvetom smanjio se broj komunističkih protivnika u fizičkom i političkom smislu. Odmazda započeta u ratu završila je, barem u najmasovnijem obliku, nakon ljeta 1945., a pogotovo nakon skupštinskih izbora u studenom iste godine, kada je i formalno učvršćena diktatura KPJ pobjedom NF. Međutim, smaknuća pojedinaca u organizaciji vlasti i izvedbi Ozne nastavljala su se i nakon uvođenja redovnoga sudstva i proglašenja amnestije. Izvanzakonsko kažnjavanje potkraj 1940-ih uglavnom je bilo ograničeno na smaknuća pripadnika gerilskih skupina, u Hrvatskoj najviše križara i njihovih pomagača. Od početka stvaranja partizanskoga pokreta u borbi protiv sila Osovine i NDH te u cilju obnove Jugoslavije i stvaranja komunističkoga društvenog sustava KPJ je izgrađivala sigurnosno-obavještajni sustav i kadrovski potpuno ovladala njime, od početnih obavještajnih centara (OC), osnivanih nakon 2. prosinca 1942., Odjeljenja za zaštitu naroda (Ozna), osnovanog 13. svibnja 1944., do Uprave državne bezbjednosti (Udba), osnovane 13. ožujka 1946. godine. I u ratu i na njegovu kraju KPJ je nastojala osigurati svoju diktaturu u kojem nije bilo mjesta za oporbenu djelatnost. Gotovo nije bilo kategorije neprijatelja o kojima Ozna i Udba nisu vodile evidenciju. Isto tako kontroliralo se ostale građane, napose kritički nastrojene pojedince. Komunistička vlast i njezine sigurnosno-obavještajne službe željele su imati potpuni uvid u neprijateljsku djelatnost, politička opredjeljenja i moguće nezadovoljstvo svojih državljana da bi svaku oporbenu djelatnost mogle spriječiti već u korijenu.

Obavještajni centri, Ozna, Udba, Hrvatska

nije evidentirano

engleski

Intelligence Centres, OZNA and UDBA in Croatia (1942-1945), 1 ; Inteligence Centres, OZNA and UDBA in Croatia (1942-1945) : Cadres, 2

nije evidentirano

Inteligence Centres, OZNA, UDBA, Croatia

nije evidentirano

Podaci o izdanju

Zagreb: Hrvatski institut za povijest

2019.

978-953-7840-84-6

1.542

Biblioteka Hrvatska povjesnica; Monografije i studije;

objavljeno

Povezanost rada

Povijest