hrvatski

Pravo na pobačaj – pravne i nepravne dvojbe

Pobačaj kao nepoželjan fenomen ima medicinske i javnozdravstvene aspekte, no pravno uređenje tog postupka iziskuje i poštovanje mnogih međunarodnih dokumenata i pojedinih njihovih odredaba koje se odnose na pravo na život. Osadrženje prava na život upućuje ne samo na zabranu smrtne kazne i eutanazije nego je najbliskije odgovoru na pitanje ima li nerođeno dijete pravo roditi se. Nijedan međunarodni dokument ne isključuje pravo nerođenog djeteta da se rodi, a države se, što je vidljivo iz analize judikature Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, uglavnom bore s pravima različitih sudionika u vezi s pobačajem, a ne s egzaktnim pravom nerođenog djeteta da se rodi. Autonomija volje žene koja zahtijeva pobačaj ne može se valjano suprotstaviti pravu djeteta da se rodi jer je riječ o raznorodnim pravima, odnosno pravo nerođenog djeteta na život može se upariti jedino s jednakim pravom na život njegove majke. Svako drugo kontrapostiranje jest arbitrarno i odslika je dominacije moći jakih nad slabima. U radu je autorica sučelila pravnu regulativu – međunarodnu, europsku i nacionalnu (osobito zastarjeli Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece) s ustavnopravnim uređenjem prava na život i njegove zaštite. Prikazuje se vrlo poučna odluka njemačkoga Ustavnog suda u vezi s pravom na život te zanimljiva novija presuda Suda pravde u Luxembourgu koja prvi put izrijekom navodi da život počinje začećem. Nadalje, upućuje se i na hrvatsku regulativu priziva savjesti i potrebu poštovanja te slobode. U radu se daje kratak povijesni pregled pravnog uređenja pobačaja s najvažnijom medicinskom i pravnom argumentacijom u korist prava na život nerođenog djeteta.

pobačaj ; pravo na život ; priziv savjesti ; Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

nije evidentirano