hrvatski

Tritoizaija i eshatologija SZ

Za razliku od kršćanske, starozavjetna eshatologija nije usustavljeno izlaganje, njeno gledanje na budućnost nema za oslonac isključivo mesijansku ideologiju. Ona se ne orijentira isključivo onkraj povijesti, nego unutar nje prepoznaje kairos, tj. pogodne trenutke susreta čovjeka s Bogom, u kojim se može ići prema telosu – savršenstvu relacije. To je temelj za dinamičko shvaćanje povijesti u kojem Izraelac doživljava progresivnu realizaciju Božjeg projekta savršenog odnosa Boga i čovjeka koja će se upotpuniti u posljednja vremena u konačnom završetku – Dan Jahvin. Sila prisutna u povijesti koja neprestano ostvaruje pojedine kairoi i usmjerava ih njihovu ispunjenju jest kraljevstvo Božje. Ono, dakle, nije nekakva društvena struktura ili institucija nego upriličavanje uvijek novih kairoi u kojima čovjek doživljava oslobođenje od različitih robovanja i ostvaruje relaciju s Bogom. Tako Bog, Stvoritelj i Osloboditelj, neprestano intervenira uspostavljajući pravednost (cedakah) putem suda (rib). Proroci su oni koji ukazuju na ove Božje intervente. U predegzilsko vrijeme navješćuju kazne i nesreće jer narod nije na visini svog poziva – treba promijeniti smjer, uspostaviti kvalitetan odnos s Bogom. Nakon suda i kazne, Bog omogućuje novi početak vjernom Ostatku – to je (unutar)povijesna eshatologija. Neki od njih navješćuju ostvarenje obećanja preko zemaljskog kralja – proročki kraljevski mesijanizam. Neki prorokuju o sudu nad drugim narodima.

eshatologija

nije evidentirano