hrvatski

Prorok Hošea – saveznička ljubav na muci

Hošeu se u kanonu katoličke Biblije svrstava kao prvog među malim prorocima. Ime mu znači Gospodin spašava. Jedini je među malim prorocima koji potječe iz Sjevernog kraljevstva. Osim njegova bračnog iskustva opisanog u Hoš 1-3, o njemu inače malo znamo. Iz njegove knjige razvidno je da je senzibilan, posjeduje očinsku nježnost (11, 1-9) i sposobnost opraštanja kao suprug (2, 4-25) ; s velikom pronicljivošću iščitava društveno-politički trenutak svoga vremena. Poslanje obavlja u posljednjim godinama Jeroboama II., tj. malo prije pada Samarije (750.-725.). Ovaj je period obilježen velikom političkom nestabilnošću uzrokovanom državnim udarima (7, 3-7) od strane prolaznih kraljeva (8, 4) i mijenjanjem saveza zbog obrane od Asiraca – s Asircima, s Egipćanima, opet s Asircima (5, 13 ; 7, 8-11 ; 8, 8-10 ; 12, 2). Društvena slika nije se promijenila od vremena proroka Amosa: nema iskrenosti, ljubavi, poznavanja Boga ; krade se, ubija, vrši preljube… (4, 1-2). Religiozna situacija je dramatična: svećenici su neznalice, nemarni, zavidni, razbojnici (4, 4-10 ; 6, 9). Skupa s kraljevima i uglednicima vode narod u propast (5, 1-7). Narod se prepušta kanaanskoj idolatriji (4, 11-14 ; 8, 4-7), s tek ponekim kratkotrajnim povratkom Gospodinu (6, 1-6).

prorok Hošea, Bog, ljubav

nije evidentirano