hrvatski

Proroštvo i proroci u Izraelu

Biblijsko je proroštvo bilo u određenoj vezi s vidovnjaštvom kakvo je postojalo u Izraelovu okruženju. Ulaskom u Kanaan, Izraelci pribjegavaju nekim vidovima tamošnjeg vidovnjaštva (urim i tumim, efod, tumačenje snova). Tako su postojali pri svetištima ljudi zvani ro’îm i hozîm (vidioci, vizionari). Čini se da i sama Biblija bilježi postojanje ekstatičkog proroštva (Br 11, 24s ; 1Sam 10 ; 19, 18- 24 ; 1Kr 18, 20-40 ; 22, 6-8 ; 2Kr 23, 2 ; Iz 28, 7-8 ; Jer 29, 26s). Proročica Debora se bavila davanjem odgovora na pitanja (Suci 4, 4s), a svećenici su bacali urim i tumim da bi doznali volju Božju ; David je konzultirao proroka Gada. Kasnija tendencija jest proroštvo bez upotrebe tehnika, a ljudi govore po nadahnuću – natprirodna inspiracija (usp. Suci 6, 1-10 ; Natan u 2Sam 12, 1-14). Oni se pozivaju na riječ Božju – dabar. Biblijsko proroštvo, iako u nekim elementima može nalikovati vidovnjaštvu u okolnih naroda, uvijek se razlikuje po tome što se temelji na dinamičkom monoteizmu koji se očituje transcendentnim i imanentnim. Već od susreta s Abrahamom Bog je Onaj koji je Gospodar svijeta, ali se interesira i »sudjeluje« u konkretnim događajima njegova klana ; tako će biti s ostalim patrijarsima te s Mojsijem. Stoga vremenom bivaju osuđene drevne tehnike vidovnjaštva (usp. Pnz 18, 9-12 ; Hoš 3, 4 ; Jer 27, 9 ; Ez 13, 9.23 ; 2Kr 23, 34), a proroštvo u Bibliji tako postaje primanje riječi koju je Bog odlučio nekome uputiti da bi je taj obznanio ostalima i kako bi svi bili upoznati s Božjim projektima pravde i dobra.

proroci, Biblija

nije evidentirano