hrvatski

„Huk stadiona zacementirao mi je noge“, što je novo u tretmanu natjecateljske anksioznosti u sportu?

Suvremeni sport obilježen je iznimno visokim zahtjevima koji se postavljaju pred sportaša te podrazumijevaju njegovu višestruku prilagodbu. Neki pojedinci pritom iskuse znatno više razine pobuđenosti i anksioznosti u odnosu na druge, što posljedično utječe na njihovu sportsku izvedbu, često u smjeru podbacivanja. Pronalazak učinkovitih metoda regulacije i optimizacije natjecateljske anksioznosti predstavlja važan zadatak u suvremenoj pripremi sportaša. Cilj ovoga rada je kroz kritičku evaluaciju relevantnih istraživanja prikazati najnovije spoznaje o metodama i učinkovitosti primjene neurofeedback tretmana anksioznosti u sportskom kontekstu. Neurofeedback (NF) vrsta je biofeedback tretmana koja podrazumijeva mjerenje električne aktivnosti mozga te simultano davanje povratne informacije o toj aktivnosti, s ciljem usvajanja samoregulacije određenog neuralnog supstrata u podlozi kognitivnih i emocionalnih procesa, odnosno ponašanja pojedinca. Mehanizmi neuroplastičnosti i teorije učenja predstavljaju srž koncepcije NF-a. U primjeni NF-a koriste se različite tehnike praćenja i oslikavanja moždane aktivnosti, najčešće elektroencefalogram (EEG). Iako djelotvornost NF-a još uvijek nije znanstveno potvrđena, uočava se trend širenja njegove primjene u različitim područjima, osobito u kliničkom i sportskom okruženju. Operacionalizacija NF protokola za tretman natjecateljske anksioznosti inicijalno je preuzeta iz kliničke prakse i još se istražuje. Pregledom relevantne literature uočava se nekonzistentnost nalaza provedenih istraživanja te opterećenost istraživanja brojnim metodološkim ograničenjima. Zaključno, nastavak razvoja ovog područja potencijalno je moguć daljnjim unaprjeđivanjem tehničke opreme i provođenjem metodološki snažnih istraživanja.

psihologija sporta, stres, neurofeedback

nije evidentirano