hrvatski

Samoobjava Isusa kao Sina Božjega i svjedočanstva (Iv 5, 19-47)

Odgovarajući na pitanje kršenja subote, Isus odgovor smješta u kontekst svoga odnosa prema Ocu. Tvrdi da sebi ne prisvaja nešto što mu ne pripada, nego da – kao Sin – ne čini ništa sam od sebe, doli ono što vidi da čini i Otac. Štoviše, Otac ga ljubi i pokazuje mu ono što i sam čini (5, 20). Sinovo gledanje (5, 19 ; usp. 3, 32) i slušanje (3, 32 ; 8, 26.40 ; 15, 15) onoga što čini Otac, te u skladu s onim što mu Otac pokazuje (5, 20), upućuje na njegovu preegzistenciju i njegovu kontinuiranu vezu s Ocem (usp. futur pokazat će u 5, 20).

Isus, Sin Božji

nije evidentirano