hrvatski

Isusova velikosvećenička molitva – III (Iv 17, 20-26)

U trećem dijelu (17, 20-26) molitva se još pojačava te Isus moli za one koji će povjerovati u njega po riječima učenika – oni trebaju postati jedno kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu (17, 21). Trebaju biti uključeni u jedinstvo Oca i Sina (17, 23). Neki, poput J. Gnilke, zaključuju kako se ovdje, kao i u 10, 16, stječe dojam da već u Ivanovo vrijeme kršćani nisu bili jedno i da evanđelist ove riječi ističe kako bi pridonio rješavanju problema crkvenog jedinstva u svom vremenu. No, smatramo da bismo ove riječi ipak trebali promatrati u drugom svjetlu. Iako ne možemo nijekati probleme u življenju crkvenog jedinstva u 1. st., govor o jedinstvu, upravo stoga što je smješten u ovom poglavlju u kojem Isus svoj pogled upravlja onome što je učinio, a i perspektivi koju je otvorio učenicima, ima daleko temeljniji, ontološki domašaj, koji nadilazi okvire vremena i uvire u vječnost. Isus ovdje progovara o putu koji se otvara učenicima s obzirom na odnos Oca i Sina, a to je nešto što nadilazi vremenska ograničenja te ljude uvodi u božanski život. Dakle, ne radi se samo o rješenju nekih problema na zemlji, nego o ulasku čovjeka u nebeske stvarnosti, o onom što je bilo prije stvaranja svijeta (17, 23) i što će nastupiti kad ga jednom ne bude (17, 21.24).

Velikosvećenička molitva

nije evidentirano