hrvatski

Sociolingvistička analiza višejezičnosti srpskih doseljenika u gradu Labinu

Labin je multikulturalan i multinacionalan istarski grad u kojemu su uz hrvatski (standardni) jezik u svakodnevnoj upotrebi i lokalni labinjonski idiom te više manjinskih jezika. Ovaj magistarski rad bavi se sociolingvističkom analizom višejezičnosti srpskih doseljenika u Labinu, koji su „trbuhom za kruhom“ migrirali na to područje (pretežito u razdoblju između 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća) radi zaposlenja u rudniku. Raspadom SFR Jugoslavije, a time i „podjelom“ srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika na zasebne standardne i službene jezike, srpski jezik u Republici Hrvatskoj dobiva status stranog, manjinskog jezika. Središnji cilj ovog rada analiza je višejezičnosti srpskih doseljenika u Labinu ; utvrđivanje sociolingvističkih faktora koji su utjecali na jezik(e) kojim(a) se služe te određivanje mjere u kojoj se njihov jezik promijenio, odnosno prilagodio novoj jezičnoj okolini, a od 90-ih godina i novonastaloj jezično-političkoj situaciji. Primjenom metode dubinskog intervjua provedeno je pilot-istraživanje s 10 ispitanika Labinjana srpskoga porijekla, s primarnim fokusom na njihovoj višejezičnosti, stavovima o jeziku te jezičnoj upotrebi. Rezultatima istraživanja i njihovoj analizi prethode uvodna poglavlja posvećena povijesnom pregledu grada Labina i migracija koje su na tom području bile vrlo česte te su doprinijele razvoju višejezičnosti ; prikaz višejezične situacije u Labinu (obilježja lokalnoga govora te obilježja i status srpskog i talijanskog kao manjinskih jezika u Republici Hrvatskoj) te prikaz temeljnih (socio)lingvističkih pojmova iz područja jezične kontaktologije – višejezičnosti, dvojezičnosti, diglosije, code- switchinga i jezičnih konflikata.

sociolingvistika, višejezičnost, manjinski jezici, Srbi u Hrvatskoj, srpski jezik, hrvatski jezik

nije evidentirano