hrvatski

FENOMEN INTERNACIONALIZACIJE Dinamičke sposobnosti u izgradnji konkurentnosti hrvatskih poduzeća

Procesi globalizacije i internacionalizacije obilježavaju postindustrijsko društvo početka dvadeset i prvoga stoljeća. Ekonomska i financijska kriza donijela je neke od najtežih ekonomskih uvjeta s kojima su se mnoga poduzeća morala suočiti (Hausman i Johnston, 2014). Smanjenje aktivnosti domaće ekonomije prisililo je poduzeća da pronađu nova tržišta. S obzirom na povećanje konkurencije na međunarodnim tržištima, u vrijeme kada dolazi do pada potražnje zbog recesije u svijetu, važno je za poduzeća da razumiju svoje ključne konkurentske prednosti te ih pretvore u uspješne izvozne strategije (Damanpour, 2010). Trend proizvodnje koji podrazumijeva cijepanje vrijednosnog lanca mijenja strukturu međunarodne trgovine čime ona postaje integriranija (Fontagne, Foure i Keck, 2017). Kako bi poduzeće preživjelo i opstalo na tržištu u dužem roku potrebno je proširiti poslovanje na međunarodna tržišta odnosno započeti proces internacionalizacije (Piva, 2012). Internacionalizacija pomaže poduzeću ne samo da iskoristi prilike na novim tržištima, već ga ujedno i štiti od globalnih konkurenata (Paul i Sanchez-Morcilio, 2019). Važno je napomenuti kako internacionalizacija poslovanja ima više mogućih značenja ovisno o širini određenja i obuhvatu koji joj se daje. Postoji veliki broj oblika i načina internacionalizacije, od onih koje zovemo transgraničnim (ili transregionalnim) poslovima koji imaju obično identitet izvoznih poslova do sofisticiranih oblika koji uključuju aktivnosti osnivanja i preuzimanja inozemnih poduzeća, transfera tehnologije i drugih znanja te strateškoga povezivanja u kojima poduzeća ostvaruju zajedničke interese na globalnom tržištu. U ovom radu, s obzirom na očekivanu domenu i obuhvat istraživanja, internacionalizacija poslovanja je definirana njezinim užim značenjem: izvoznim poslovima i transgraničnom prodajom hrvatskih poduzeća. Time je, s jedne strane, u jednoj mjeri smanjen eksplanativni potencijal u ovom istraživanju (isključujući više oblike internacionalizacije poslovanja), dok je s druge strane, dobivena mogućnost za razvoj longitudinalnog okvira za analizu koja uključuje deset godina te prikupljanje svih raspoloživih podatka u populaciji izvozno orijentiranih hrvatskih poduzeća. Internacionalizacija poduzeća može se objasniti i njegovim dinamičkim sposobnostima (Grifith i Harvey, 2001 ; Luo, 2000 ; Madhok i Osegowitsch, 2000). Koncept dinamičkih sposobnosti noviji je pristup u teoriji strategije, postupno je unaprijeđen na temelju ideja iz vrlo utjecajnog članaka Teece, Pisano i Shuen (1997) i razvijen u radovima (Eisenhardt i Martin, 2000 ; Zollo i Winter, 2002 ; Adneru i Helfatu, 2003 ; Wang i Ahmed, 2007 ; Easterby-Smith, Lyles i Peteraf, 2009 ; Kay, 2010 ; Johanson, Whittington i Scholes 2011, Jolly, 2012, Kamasak, 2013). Dinamičke sposobnosti nekog poduzeća od vitalne su važnosti za njegov opstanak te održavanje dugoročne profitabilnosti (Teece, 2018). Postoji veliki broj različitih pristupa konceptu dinamičnih sposobnosti među kojima su neki komplementarni, a drugi suprotstavljeni. Za potrebe ovo rada konstrukt dinamičkih sposobnosti definira se isključivo kao kombinacija tehnoloških (Coombs i Bierly, 2006 ; Chena, Sunb, Helmsc i Jihd, 2008 ; Cetindamara, Phaalb i Probertb, 2009 ; Camisón i Villar, 2014) i menadžerskih sposobnosti (Adner i Helfat, 2003 ; Barbero i suradnici, 2011 ; Lo, 2012 ; Kor i Mesko, 2013). Na taj način ograničena je interpretacija rezultata istraživanja samo na ovako definirane dinamičke sposobnosti (kao što je i praksa u recentnim istraživanjima dinamičkih sposobnosti).

internacionalizacija, dinamičke sposobnosti, tehnološke sposobnosti, resursna teorija, menadžerske sposobnosti, izvoz, konkurentska prednost

nije evidentirano