hrvatski

Kulturološka difuzija protestantske etike: povezanost odnosa prema radu i egalitarnog sindroma

Prema poznatoj tezi njemačkog sociologa Maxa Webera protestantska je etika, osobito u svojoj kalvinističkoj inačici, dovela do pojave duhovnog sklopa kompatibilnog razvoju modernog kapitalizma. Prema toj tezi, naglasak na Božju milost kao mehanizam spasenja doveo je do „unutar-svjetovnog asketizma“, duhovne vrijednosti rada te motivacije za štednju i reinvestiranje dobiti. Teorijski i empirijski osporavana već u vremenu svoga nastanka, točnost ove teze osobito je sporna u vremenu transformacije kapitalizma i njegove povezanosti s potrošačkom kulturom i hedonističkim vrijednostima, ali i sekularizacije zapadnog svijeta. U ovom se radu argumentira da se suvremena važnost Weberove teze očituje na nekoliko različitih načina. Prije svega, moguće je reći da se događa pomicanje ovako shvaćene protestantske etike u novije protestantske denominacije koje imaju važnu ulogu u izgradnju kapitalističke radne etike u gospodarski nerazvijenim ili polurazvijenim zemljama. Isto tako, protestantska je etika možda doživjela svoju unutarnju sekularizaciju i postala dio kulturološkog okružja u kojemu njezini religijski korijeni nisu tako vidljivi, a religijska motivacija više nije tako izražena. Kako bi se provjerila ideja o kulturološkoj difuziji protestantske etike, osim analize postojećih istraživanja, u ovom se radu prezentiraju i rezultati istraživanja provedenog na uzorku studentske populacije, kojim se nastojalo utvrditi dimenzionalnost skale protestantske etike i njezinu povezanost s konstruktom egalitarnog sindroma, odnosno antitržišnog mentaliteta.

Max Weber, protestantska etika, egalitarni sindrom, kapitalizam, anketno istraživanje

nije evidentirano