hrvatski

Tradicijska primjena samoniklog i naturaliziranog bilja kao potencijal za inovacije u razvoju ruralnih područja Hrvatske

U ovom radu su prikazani rezultati etnobotaničkog istraživanja provedenog na lokacijama Drenov Bok i Vela Luka koji su nadopunjeni istraživanjem mogućnosti i pravaca inovativne komercijalizacije samoniklog i naturaliziranog bilja. Istraživanjem je inventarizirano 114 vrsta i podvrsta bilja: 33 vrste na obje lokacije, 80 u Vela Luci i 67 u Drenovom Boku. Najveći broj vrsta koristi se za pripremu jela (99 vrsta), zatim kao lijek (53), za pripremu bezalkoholnih pića i napitaka (40) te alkoholnih pića (31 vrsta). Manji broj vrsta se koristi za kozmetičke pripravke, za dekoraciju, za gradnju te u različitim tradicijskim običajima ili obredima. Najčešće spominjane vrste za pripremu jela i pića su ružmarin (Rosmarinus officinalis) i bazga (Sambucus nigra), a za ljekovite pripravke kamilica (Chamomilla recutita) i pasja ruža (Rosa canina). Za ublažavanje tegoba kod bolesti dišnih organa spominju se menta (Mentha pulegium), sljez (Althaea officinalis), trputac (Plantago lanceolata) i smreka (Picea abies), kod upale uha čuvarkuća (Sempervivum tectorum), za kožne bolesti gavez (Symphytum officinale), kod nesanice melisa (Melissa officinalis) kod želučanih tegoba pelin (Artemisia absinthium) te protiv kožnih bradavica rosopas (Chelidonium majus) i smokva (Ficus carica). Veliki broj načina korištenja te prerade i načina pripreme samoniklog bilja ostao je u pamćenju lokalne zajednice te predstavlja bazu za inovacije i razvoj novih proizvoda i usluga. Pri tome možemo razlikovati tri glavna razvojna pravca, i to: (1) društveno korisne inovacije namijenjene edukaciji i širenju znanja, (2) komercijalne inovacije u prehrambenom, kozmetičkom ili farmaceutskom sektoru i (3) komercijalne inovacije u području turističkih i ugostiteljskih usluga.

ljekovito bilje, etnobotanika, inovacije, ruralni razvoj

nije evidentirano