hrvatski

Knjiga o Jobu (1)

Jedno od temeljnih obilježja ljudskoga života svih vremena jest i patnja. Iskustvo patnje utkano je različitim intenzitetom i učincima u čovjekov život. Već ograničen, ljudski vijek biva protkan patnjom što čovjeka potiče na pitanja o smislu, naravi i podrijetlu života, čiji završetak za njega označava još jednu patnju – smrt. Dok jedni patnju ne prihvaćaju, drugi je, naprotiv, pokušavaju osmisliti, Leibniz razobličiti i pokazati da ona ima svoju nezamjenljivu ulogu u ovom – najboljem mogućem – svijetu što ga je dobri Bog uopće mogao stvoriti, a svi dijele s Romanom Guardinijem pitanje koje on postavlja pred svoju smrt: Zašto čovjek do spasa dolazi preko bolnih stranputica patnje? Zašto nam je život zagorčan izobiljem zabluda i nasilja? Zašto toliki nevini bolno stradaju pod udarom zla? Biblija je također suočena s problemom patnje. Ona je svjedočanstvo iskustva vjere i u tom svjetlu promatra patnju kao jednu od dimenzija ljudskog života, viđenu očima vjere. Izabranom je narodu vjernost Savezu s Bogom bila osloncem u kojem su nalazili sigurnost za hod kroz sve prepreke na koje su nailazili tijekom svoje burne povijesti.

Job, patnja

nije evidentirano