hrvatski

Ruralni turizam: od teorije do empirije.

Turizam je u današnje vrijeme izrazito izazovna tematika za znanstveno-stručnu raspravu jer omogućuje niz raznovrsnih pristupa zbog strukturne transformacije koju je prošao i koju još uvijek prolazi ponajprije zahvaljujući utjecaju sveprisutnih trendova na turističkom tržištu. Sadržajno, svakako ne predstavlja jednu, univerzalnu vrstu i oblik s obzirom na brzu dinamiku razvoja u gotovo svim dijelovima svijeta. Privlači potrošačke segmente različitih preferencija i afiniteta. Rezultat toga je nagli razvoj različitih specifičnih oblika turizma, gdje se u posljednja četiri desetljeća posebno izdvaja ruralni turizam, koji je središnja tematika ove knjige. Ruralni turizam u Hrvatskoj, neopravdano se nalazi u podređenom položaju u odnosu na maritimni turizam. Situacija je identična i u akademskoj zajednici gdje postoji nedostatna i skromna baza teorijskih i empirijskih spoznaja. Dosadašnje spoznaje rezultat su sporadičnih pokušaja nekolicine uglednih autora čiji je znanstveno-stručni rad naglašen kroz ovu knjigu. Upravo je knjiga RURALNI TURIZAM: od teorije do empirije svojevrsni, dugogodišnji odgovor autora temeljen na činjenicama i argumentima na trenutno stanje. Knjiga je sadržajno podijeljena na sedam poglavlja. U prvom poglavlju Trendovi u turizmu: teorijsko promišljanje, iako su teorijske spoznaje suhoparne, to je baza neophodna za praktično razumijevanje kvantitativnih i kvalitativnih trendova u suvremenom turizmu, kao i njegove strukturne transformacije. Kroz poglavlje Nove orijentacije u turizmu: od masovnog do specifičnih oblika turizma dan je uvid u problematiku svakodnevnog korištenja neodgovarajućih termina te su na znanstveno- stručnoj platformi utemeljeni referentni termini po uzoru na domaću i inozemnu znanost i praksu. Osim pojmovnog određenja i sustavne analize karakteristika masovnog turizma i specifičnih oblika turizma, kroz poglavlje se detaljno vrši kategorizacija prema push i pull čimbenicima. Iako je održivi turizam gotovo svakodnevna tema u akademskim krugovima, kroz potpoglavlja Održivi razvoj turizma detaljno se objašnjava pojam održivi turizam, ciljevi, načela, dionici i njihova uloga. Treće poglavlje Ruralni turizam započinje pregledom najznačajnijih inozemnih i domaćih autora i stručnjaka čiji je doprinos razumijevanju predmetne tematike stručno i znanstveno dragocjen, što ovoj knjizi daje epitet NOVOG u akademskoj zajednici Hrvatske. Koncepcijski je poglavlje strukturirano od detektiranja terminoloških uzroka i konfuzija, neujednačenosti nazivlja, definiranja pojma ruralnog područja odgovarajućom metodologijom, razdiobe tri ključna pojma ruralnog turizma te do kronološkog presjeka i analize 25 definicija prema temeljnim i dopunskim dimenzijama. Daljnja analiza sadržajno je usmjerena na terminologiju i elemente upravljanja ruralnom turističkom destinacijom. Kako posjetitelji ne čine jedinstvenu tržišnu skupinu vrši se analiza profila ruralnog turista prema push čimbenicima u različitim geografskim lokacijama. Nakon toga, detaljno se analiziraju pretpostavke razvoja s aspekta turističke ponude i razine institucionalne podrške. Kako u turizmu općenito ništa nije jednoznačno, u daljnjem tekstu, argumentirano se raspravlja pridonosi li turizam kao razvojna strategija više pozitivnim ili negativnim učincima na ruralno područje. Daljnjim logičkim slijedom vrši se klasifikacija ruralnog turizma te se prikazuju važnije godine u njegovom razvoju. U četvrtom poglavlju Agroturizam vrši se analiza 50 različitih definicija agroturizma prema različitim definirajućim elementima s ciljem minimaliziranja terminološke dvosmislenosti, proturječnosti i nedorečenosti. Kako je i u tipološkom smislu detektirana neujednačenosti, daljnjom analizom prikazuje se klasifikacija agroturizma na osnovi sedam različitih kriterija. Segmentacijska neujednačenost preslikava se na profil agroturističkog potrošača i vlasnika gospodarstva te se daljnjom analizom prikazuju i uspoređuju rezultati u različitim geografskim lokacijama. Na kraju ovog poglavlja određuju se tri osnovne funkcije agroturizma prihvaćene u akademskoj zajednici i znanstveno-stručnoj javnosti. Peto poglavlje Ruralni turizam i agroturizam u Europi: primjeri dobre prakse opisuje višedesetljetna iskustva u razvoju agroturizma u najrazvijenijim europskim destinacijama koja Hrvatskoj mogu poslužiti kao nit vodilja u daljnjem razvoju. Kroz šesto poglavlje Agroturizam u Hrvatskoj naglašava se nepostojanje recentne baza registriranih TSOG-a u Hrvatskoj te se vrši analiza stanja prema jedinom službenom istraživanju i u današnje vrijeme, doduše starom 12 godina. Kako bi se utvrdio stvarni stupanj razvoja agroturizma u Hrvatskoj vrši se analiza prema regijama kroz dostupne znanstveno-stručne radove. U zadnjem poglavlju Percepcija kvalitete institucionalnog okvira i razvijenosti ruralnog turizma i agroturizma u Kontinentalnoj Hrvatskoj interpretiraju se rezultati jedinog istraživanja u Republici Hrvatskoj koje uključuje kreatore i sukreatore nacionalne turističke politike te vlasnike TSOG-a.

Suvremeni trendovi, specifični oblici turizma, Ruralni turizam, agroturizam, vlasnici TSOG

nije evidentirano