hrvatski

Osvrt na kriterij prezaduženosti (kao negativnu pretpostavku za imenovanje stečajnog upravitelja) iz perspektive konvencijskog prava: doprinos raspravi o reformi hrvatskog stečajnog zakonodavstva

Otvaranjem stečajnog postupka (tzv. pravilo nultog sata) stečajni upravitelj postaje zastupnik stečajnog dužnika i tijelo stečajnog postupka. U funkciji ovog tijela stečajnog postupka objedinjene su s jedne strane, ovlasti izvansudskog tijela stečajnog postupka i s druge strane, zakonskog zastupnika dužnika i upravitelja imovine stečajnog dužnika koji imovinom upravlja u ime i za račun vjerovnika. Stoga on predstavlja središnje tijelo stečajnog postupka koji ima ulogu „nadzornika“ kojem sud i vjerovnici povjeravaju zadatak brinuti se o stečajnoj masi dužnika. U pravilu se radi o dva različita načina upravljanja stečajnom masom: 1.) da se sva imovina dužnika unovči i tako unovčena imovina podijeli vjerovnicima radi namirenja njihovih tražbina koje imaju prema stečajnom dužniku ili 2.) izmijeni pravni položaj dužnika i drugih sudionika u postupku kroz plan reorganizacije. Dakle, stečajni upravitelj je poveznica između dužnika (čiju imovinu čuva pažnjom dobrog gospodara) i dužnikovih vjerovnika (koje se iz te imovine namiruju sa svojim tražbinama). U želji profesionalizacije službe zakonodavac kontinuirano mijenja pravila u cilju redefiniranja kruga osoba koje mogu biti imenovane stečajnim upraviteljem. Zadnjim planiranim izmjenama iz lipnja 2014. (Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona - dalje: Nacrt zakona) zakonodavac uvodi kriterij prezaduženosti kao negativnu pretpostavku odnosno zapreku osobi koja inače ispunjava opće i posebne uvjete da in concreto bude imenovana stečajnim upraviteljem. Cilj je rada analizirati ovakav nejasni i nedorečeni kriterij kako iz nomotehničke perspektive tako i iz perspektive konvencijskog prava zabrane diskriminacije osoba po imovinskom kriteriju.

stečajno-upraviteljska služba, uvjeti za imenovanje, kriterij prezaduženosti

nije evidentirano