hrvatski

Potreba dokolice – preduvjet istinskom odgoju

Škola, kao nositeljica odgoja i obrazovanja u dugom razdoblju čovječanstva, svojim imenom počiva na grčkoj riječi sholé koju se u druge jezike prenosi pojmom dokolica, a u značenju vremena slobodna od rada. U tom duhu opravdano je zapitati se ima li dokolica mjesta u suvremenom odgoju i obrazovanju u školama, a onda i općenito u životu ljudi. Od predškolskog do visokoškolskog odgoja i obrazovanja sav sustav se smatra jako zahtjevnim i odgovornim radom, kako onih koji u njemu djeluju, tako i onih s kojima se djeluje. Vrijednost i potreba rada za ozbiljenje čovjeka u njegovoj potpunoj humanosti, nije nikad bila upitna, ali stvarno, istinsko ozbiljenje čovjeka nije moguće bez dokolice. Tek u dokolici dolazi do izražaja eros, kao stvarateljska snaga čovjekova duha, otkriva se homo ludens, njegova narav koja u igri i iz igre otkriva nove svjetove slobode i opire se zarobljenosti u svijet rada, njegove materije i manipulacije. Dokolica je čovjekov istinski telos, ona je izvor njegove sreće. Škola bi svojom odgojno-obrazovnom zadaćom trebala poticati u svojim djelatnicima i korisnicima osjećaj za dokolicu, omogućavati je i tako ostvarivati kreativnost, radost učenja i stvaranja, što je istinska mudrost, životna mudrost, a svaki je ljubitelj mudrosti na putu filozofije.

dokolica (sholé), odgoj, škola, telos, homo ludens

nije evidentirano