hrvatski

Nečelom retiniteta do održivoga razvitka i održive poslovne etike

Načelo retiniteta (umreženosti) pojavljuje se kao svojevrsna etička prizma na čijim se plohama odražavaju ekološki problemi povezani s ekonomskim, socijalnim i kulturalnim događanjima, objedinjujući sliku u održivi razvitak čovječanstva. Upravo se u načelu retiniteta operacionaliziraju sve zasade održivoga razvitka, a kojeg nema bez održive poslovne etike. Prepoznavanje sveukupne umreženosti kulture, kao ljudskoga stvaralaštva, i prirode, kao čovjeku dane podloge života, odlučujući je čimbenik načela održivoga razvitka u kojem čovjek može opstati zajedno sa svim drugim entitetima u prirodi, kao ekološkim sustavima koji čine i omogućuju život planeta Zemlja. U suodnosu kulture i nature riječ je o otvorenim i dinamičkim sustavima koji su kompleksni u sebi i u svojim izmjeničnim djelovanjima, a njihovu međusobnu povezanost i čovjekovu odgovornost za to djelovanje načelo retiniteta diže na etičku razinu od koje se suvremeni čovjek ne može osloboditi ni pod kakvim izgovorom, jer o tomu ovisi sveukupan život na planetu Zemlji, što uključuje i buduće naraštaje. Budući da se zaštita mnogovrsnih međusobno umreženih prirodnih sustava odnosi na očuvanje životne podloge i njezin daljnji razvitak, ona obuhvaća puno više nego je izraženo socijalnim načelima koja su oblikovana za područje međuljudskih odnosa. Čovjek odgovara svojim etičkim obvezama, prema sebi i drugima, tek kad prirodu promatra u mnogostrukim povezanostima njezinih entiteta i kad se u svome djelovanju daje voditi načelom umreženosti. Uvođenje načela retiniteta u poslovnu etiku upućuje na to da čovjek svoju odgovornost za prirodu i očuvanje podloge života budućih naraštaja može tek onda preuzeti kad svoje sveukupno tehničko-tehnološko i gospodarstveno djelovanje poduzima uzimajući u obzir posljedice svoga djelovanja u prirodi.

ekološka etika, načelo retiniteta, održivi razvitak, poslovna etika, priroda

nije evidentirano