hrvatski

Umjetnost u službi generiranja viška vrijednosti - o umjetničkom djelu kao (specifičnom) obliku kapitala

Marx je u jednoj od podjela ljudski rad razdvojio na proizvodni i neproizvodni. Kod proizvodnog rada dolazi do stvaranja i akumulacije viška vrijednosti, dok kod neproizvodnog to nije slučaj. U analizi teorije polja Pierre Bourdieu podrazumijeva kako umjetničko djelo samim svojim postojanjem posjeduje vrijednost koja na tržištu generira akumulaciju kapitala. Umjetnički se artefakt u tom smislu smatra rezultatom proizvoljnoga rada. Bourdieu piše kako u intelektualnom (umjetničkom, znanstvenom) polju primat ima simbolički kapital koji je u svakom trenutku moguće konvertirati u ekonomski. Premda proizlazi iz Marxovih teza, Bourdieuov koncept kapitala nije dosljedno utemeljen na marksističkoj ideji eksploatacije viška vrijednosti. Međutim, francuski sociolog priznaje da u osnovi svih kapitala stoji ekonomski kapital jer se svaki drugi kapital može konvertirati u njega što Bourdieuovu teoriju vraća u okrilje marksističkog ekonomizma. Polja su arene u kojima se sudionici sukobljavaju oko različitih vrsta kapitala, ali ujedno i prostori borbe za legitimitet i pravo na monopol. Na temelju uvida u odnos galerista, kustosa i kritičara prema djelima umjetnika nove umjetničke prakse u Hrvatskoj u razdoblju kasnih šezdesetih i u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća, u ovom će se članku razmatrati u kojoj su mjeri Marxove teze o proizvodnom i neproizvodnom radu u korelaciji s Bourdieuovim poimanjem umjetničkog polja i kapitala unutar njega te na koji način umjetnički proizvodi nove umjetničke prakse u današnjem trenutku mogu opravdati svoje postojanje kao produkti proizvoljnog rada.

Bourdieu ; kapital ; Marx ; neproizvodni rad ; polje ; proizvodni rad

nije evidentirano