hrvatski

Prilog poznavanju korozije olova

Olovo je još od antičkog doba pa sve do danas važan konstrukcijski materijal. kao i svi metali, olovo korodira, i to na osnovu specifičnih svojstava, tj. elektronske strukture tog metala, a u ovisnosti od korozionih agensa. Olovo izloženo vlažnoj aatmosferi koja sadrži CO2 ili SO3 ne pokazuje znatnu koroziju, zbog stvaranja relativno teško topivih prevlaka koje se sastoje od PbCO3 i/ili PbSO4. Izloženo djelovanju klorid iona npr. morskoj vodi, olovo korodira u jačoj mjeri, jer je korozioni produkt, tj, . PbCl2 relativno lako topiv, a pogotovo uz djelovanje kisika. Naročito agresivno u pogledu korozije olova djeluje čista (destilirana) voda, prema tome i kiša, ukoliko je sistem Pb-H2O izložen djelovanju kisika. Schikorr je postavio mehanizam korozije sistema Pb-H2O, no M. Karšukin i T. Marković su ukazali na nedostatak mehanizma Schikorra, uzimajući u obzir intermedijarno nastajanje Pb hidrida kod korozije olova u čistoj vodi, a uz pristup kisika. U posljednje vrijeme ispitivana je korozija olova u destiliranoj vodi kao i prirodnoj i umjetnoj morskoj vodi, a rezultati ispitivanja upućuju na ispravnost mehanizma koji su postavili M. Karšulin i T. Marković.

nije evidentirano

nije evidentirano