hrvatski

Novo lice grafike

Grafička scena osječkog HDLU-a kako to i priliči pluralističkom svijetu u kojem živimo je raznolika ; neki u svom radu koriste tradicionalne grafičke postupke, a neki pokušavaju eksperimentirati s nekim novim mogućnostima grafike. Svima je poznato da postoji mnoštvo grafičkih tehnika, što tradicionalnih, što suvremenih. Mogli bi se našaliti i reći - kao što kažu kako nitko u Vatikanu točno ne zna koliko ima redova časnih sestara, tako vjerojatno nitko točno ne zna koliko ima grafičkih tehnika. Ipak, ono što nas na ovoj izložbi zanima je suvremeno promišljanje medija grafike. Danas, kada je promišljanje likovnosti ujedno i promišljanje svijeta u kojem se umjetnik nalazi, i svaki grafički otisak je na jednoj razini ništa drugo, doli slika sagledavanja sebe u tom svijetu. Znamo da autori ponekad načine tek jedan otisak, a ponekad je broj otisaka gotovo neograničen. Znamo i to, da svaki grafičar mora učiniti puno predradnji da bi otisak ugledao svjetlo dana, ali znamo i to, da ne bi to smio učiniti zbog očekivanih apoteozai zasluženetitule virtuoznog majstora grafike. Skeptičan sam oko pitanja virtuoznosti. Mnoštvo je kazališnih kritičara Kvrgića i Margitićku nazvalo virtuozima. Što to uopće znači? Jesu li njih dvoje svaki put bili jednako zadovoljni? Baš svakom predstavom?

grafika ; novi izraz

nije evidentirano