hrvatski

Služba u čast sv. Tomi Becketu u hrvatskoglagoljskim brevijarima

U radu se analizira jezik hrvatskoga crkvenoslavenskog prijevoda Službe u čast sv. Tomi Becketu. Tekst te službe sačuvan je u 21 hrvatskoglagoljskom brevijaru (BrVb1, Bar, Ber2, Mosk, N1, Vat10, Vat19, Vat5, Pm, Met, Mav, VO, Rom, Pt, Broz, Drag, Oxf, Pad, Vin, N2, Brit) u dijelu Proprium de tempore. Toma Becket engleski je svetac kojega slavi Katolička Crkva, a živio je u 12. stoljeću. Stoga hrvatskoglagoljski pisari nisu mogli upotrijebiti slavenski tekst Službe u čast sv. Tomi Becketu niti ga prevesti s istočnoga izvornika, nego su morali prevesti latinski izvornik. Riječ je o hrvatskoglagoljskome prijevodu tzv. Sarum službe, tj. teksta službe iz Sarumskoga brevijara (BrSar). U radu se objavljuju i latinski tekst izvornika i tekst hrvatskoglagoljske službe iz najstarijega hrvatskoglagoljskog I. vrbničkog brevijara (BrVb1). Razlike osnovnoga teksta iz BrVb1 i tekstova iz ostalih brevijara navode se u kritičkome aparatu. Većina je razlika fonološka i morfološka, a leksičke su razlike rijetke. Hrvatskoglagoljski tekst prijevod je prvih dvaju i pol čitanja latinske službe. Tekstovi iz BrOxf, BrPm i BrVat10 znatno su kraći od ostalih. Tekst u BrVat19 nešto je kraći od ostalih, od kojih su tek neznatno kraći tekstovi u BrBar, BrMav i BrBroz. U pojedinim se tekstovima dodaju ili izbacuju pojedine riječi ili dijelovi teksta. Prijevod je vjeran izvorniku iako neki dijelovi rečenica nisu prevedeni. Pri prevođenju s latinskoga na hrvatski crkvenoslavenski osobit su problem oblici i strukture koje u tim jezicima nemaju isto značenje ili ulogu, oblici bez formalnoga korespondenta te pogotovo konstrukcije, zavisne rečenice i oblici koji u hrvatskome crkvenoslavenskom ne postoje. Ablativ apsolutni uglavnom se prevodi finitnom rečenicom s veznikom i ili bez njega ili instrumentalom apsolutnim. Konstrukcija nominativa s infinitivom s glagolom video, 2. prevedena je u jednome primjeru kao rečenica s prilogom očito, a u drugome povratnim oblikom glagola vidêti i infinitivom. Gerundiv koji zamjenjuje gerund preveden je kao glagolska imenica. Veznik quia u ovome tekstu uvodi uzročne rečenice i preveden je veznikom êko. Latinski konjunktiv imperfekta u hrvatskoglagoljskim je tekstovima često preveden kondicionalom, ali u izričnim se rečenicama prevodi indikativom. Konjunktiv imperfekta perifrastične konjugacije aktivne preveden je infinitivom s imperfektom glagola imati. Konstrukcija akuzativa s infinitom uglavnom se vjerno prevodi, osobito u rečenicama koje izražavaju zapovijed. Konjunktiv prezenta preveden je indikativom. Red riječi prijevoda uglavnom prati red riječi latinskoga izvornika. Tekst je vjerojatno preveden krajem 13. st. jer je sv. Toma Becket živio krajem 12. st., a najstarija je sačuvana služba u njegovu čast iz BrVb1 s kraja 13. ili početka 14. st.

Služba u čast sv. Tome Becketa ; hrvatski crkvenoslavenski jezik ; hrvatskoglagoljski brevijari ; latinski predložak ; prijevodna tehnika ; ...

nije evidentirano