hrvatski

Altruizam i osobine ličnosti kao prediktori subjektivne dobrobiti kod studenata

Altruizam je specifičan oblik prosocijalnog ponašanja koji uključuje bezinteresnu naklonost prema drugima. Najvažnije je da altruistično ponašanje bude započeto slobodno i da kao krajnji cilj ima poboljšanje dobrobiti druge osobe. Dosadašnja istraživanja sugeriraju da upuštanje u altruistično ponašanje ima duboko pozitivne učinke na trenutnu i buduću fizičku te subjektivnu dobrobit osobe koja se upušta u altruistično ponašanje (Raboteg-Šarić, 1995). U istraživanjima povezanosti dobrobiti i osobina ličnosti, dobiveno je da je neuroticizam najjači prediktor subjektivne dobrobiti (Steel, Schmidt i Shultz, 2008). Ovim istraživanjem željele su se ispitati spolne razlike u učestalosti iskazivanja altruizma te povezanost između osobina ličnosti i subjektivne dobrobiti s altruizmom kao medijatorom odnosa tih dviju varijabli. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 287 studenata Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Pritom su korišteni sljedeći upitnici: Skala altruizma (Raboteg-Šarić, 2002), Upitnik PERMA (Butler i Kern, 2016) te Markeri velepetorog modela ličnosti IPIP-50 (Mlačić i Goldberg, 2007). Većina dosadašnjih istraživanja proučavala je dijadne odnose povezanosti ovih varijabla, stoga se ovim istraživanjem željelo testirati sve tri varijable u međusobnom odnosu koristeći medijacijsku regresijsku analizu. Rezultati pokazuju da postoji statistički značajna razlika u stupnju izraženosti altruizma kod ženskih i muških sudionika, žene češće pokazuju altruistično ponašanje od muškaraca. Rezultati medijacijske analize pokazuju da je altruizam statistički značajan djelomičan medijator u ovim odnosima: ekstraverzije i dobrobiti, ugodnosti i dobrobiti te intelekta i dobrobiti. Dobiven je i statistički značajan pozitivan, izravan učinak emocionalne stabilnosti te savjesnosti na dobrobit osobe.

altruizam, osobine ličnosti, subjektivna dobrobit

nije evidentirano