hrvatski

Druga strana empatije – vodi li empatija uvijek do poželjnih ishoda?

Empatija se danas najčešće definira kao multidimenzionalan konstrukt koji obuhvaća emocionalnu i kognitivnu komponentu. Emocionalna empatija odnosi se na sposobnost dijeljenja identične ili slične emocije s drugom osobom. Kognitivna empatija definira se kao sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi. Obje komponente empatije povezuju se s brojnim pozitivnim ishodima poput kvalitetnijih međuljudskih odnosa ili prosocijalnog ponašanja. U jednom provedenom istraživanju na hrvatskim kasnim adolescentima pokazalo se da i emocionalna i kognitivna empatija imaju jedinstvene doprinose u predviđanju različitih prosocijalnih ponašanja osobito onih u kojima važna osjetljivost na emocionalne ili verbalne zahtjeve ljudi oko nas. Iako je povezana s prosocijalnim ponašanjem, empatija nije uvijek siguran put do pozitivnih ishoda. Zbog svoje motivirane prirode u različitim situacijama možemo biti više ili manje motivirani empatizirati s drugom osobom. Manjak ili višak empatije tako može voditi do različitih nepoželjnih ishoda. Primjerice, manjak empatije može biti povezan s različitim vrstama agresivnog ponašanja ili predrasudama prema vanjskim grupama. Istovremeno, pretjeran doživljaj empatije može voditi do osobne uznemirenosti ili pomaganja koje se odvija na štetu drugih ljudi. Govorit će se o različitim motivima koji povećavaju ili smanjuju vjerojatnost empatiziranja s drugima u različitim kontekstima poput međugrupnih odnosa, ili kompetitivnim kontekstima. Spomenut će se i situacije u kojima pretjeran doživljaj empatije može biti povezan s otežanim funkcioniranjem ili nepoželjnim ishodima (zdravstveni konteksti, odgoj djece). U svim tim situacijama emocionalna i kognitivna empatija mogu pokazati svoje različite strane.

emocionalna empatija ; kognitivna empatija ; motivi za empatiju ; prosocijalno ponašanje ; moralno ponašanje

nije evidentirano