hrvatski

Raznolikost i ugroženost travnjaka Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

Travnjaci Nacionalnog parka Sjeverni Velebit većinom nisu primarni tip vegetacije, nego su nastali kao posljedica ljudskog djelovanja krčenjem i paljenjem šuma, ispašom i košnjom. Taj je proces započeo prije više tisućljeća te je kontinuirano održavao ravnotežu između šuma i travnjaka, a rezultirao je većom bioraznolikošću no što bi bila u nedirnutom prirodnom stanju. U drugoj polovici 20. stoljeća tradicionalne sezonske transhumantne vertikalne migracije ljudi i stoke iz Podgorja na velebitske ljetne pašnjake prekinute su kao posljedica snažne depopulacije Podgorja, koje je danas najslabije naseljeno područje u Hrvatskoj. Vegetacijska istraživanja travnjaka unutar Parka tijekom 2009. i 2010. ukazala su na veliku raznolikost travnjaka koji se međusobno razlikuju ovisno o nadmorskoj visini, reljefu terena, značajkama tla, utjecaju vjetra i nekadašnjem načinu upotrebe. Sukcesija, odnosno zarastanje travnjačkih površina drvenastim i grmolikim vrstama zabilježena je na gotovo svim tipovima travnjaka, no intenzitet zarastanja i vrste kojima zarastaju ovise o tipu travnjaka. Sukcesija je značajno sporija na travnjacima vršne zone nego na travnjacima primorske padine zbog kraćega vegetacijskog perioda, oštrije klime, izloženosti buri te prostranijih travnjaka koji sporije zarastaju od manjih, fragmentiranih travnjaka kakve nalazimo na nižim nadmorskim visinama. Očuvanje travnjaka morao bi biti prioritet upravljanja Parkom jer, osim iznimne bioraznolikosti, travnjaci nam ujedno govore i o prošlosti čitava područja, načinu života, privređivanja, kretanja te čine neizostavan i nemjerljivo važan dio prirodne i kulturne baštine.

pašnjaci ; sukcesija ; transhumanca ; ispaša

nije evidentirano