hrvatski

Emocionalna i kognitivna empatija kao prediktori različitih prosocijalnih tendencija kod kasnih adolescenata

Brojna dosadašnja istraživanja potvrđuju pozitivnu vezu empatije i prosocijalnog ponašanja. Međutim, postoje različite vrste prosocijalnog ponašanja te je moguće da se ta ponašanja razlikuju s obzirom na socioemocionalne i sociokognitivne zahtjeve koji su nužni za njihovo izvođenje. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos emocionalne i kognitivne empatije u predviđanju različitih oblika prosocijalnih tendencija. U ovom istraživanju prosocijalno ponašanje definirano je kao multidimenzionalni konstrukt koji obuhvaća šest različitih prosocijalnih tendencija: altruistične, javne, emocionalne, krizne, anonimne i popuštajuće. U istraživanju je sudjelovalo 227 maturanta iz četiri slavonsko-brodske gimnazije. Primijenjeni su upitnik empatije (dvije subskale: emocionalna i kognitivna), upitnik Prosocijalnih tendencija (šest subskala: altruistične, javne, emocionalne, krizne, anonimne i popuštajuće tendencije) te upitnik socijalno poželjnog odgovaranja. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazali su da obje komponente empatije predviđaju emocionalne, krizne i popuštajuće tendencije. Emocionalna empatija jedini je pozitivni prediktor anonimnih tendencija, a kognitivna empatija i rod statistički su značajni pozitivni prediktori altruističnih tendencija. Emocionalna empatija u nultoj je vezi s javnim prosocijalnim tendencijama, a kognitivna u negativnoj. Istraživanje upućuje na to da postoje jedinstveni doprinosi emocionalne i kognitivne empatije u predviđanju različitih vrsta prosocijalnih tendencija. Kognitivna empatija pokazuje se važnom za prosocijalna ponašanja koja moguće zahvaćaju neke aspekte moralnog odlučivanja, poput altruističnog i javnog prosocijalnog ponašanja. Emocionalne, krizne i popuštajuće tendencije čini se imaju jedinstvenu motivacijsku osnovu u čijoj su podlozi obje komponente empatije.

empatija, prosocijalno ponašanje, altruizam, adolescenti

nije evidentirano