hrvatski

Kulturnom geografijom kroz književnu baštinu

Knjiga Tatjane Ileš Kulturnom geografijom kroz književnu baštinu donosi znanstveno utemeljeno promišljanje o književnosti kao prostoru i granice i dodira, napose onog regionalno označenoga, i u kulturnogeografskom i u interkulturnom, ali i u smislu definiranja kulturnoga identiteta. Kulturni se identitet tako može definirati kao svijest pripadnika neke skupine koja povijesno nastaje i razvija se na temelju kriterija koje uspostavlja u odnosu s drugim društvenim skupinama, odnosno do izgradnje kulturnoga identiteta dolazi snažnom sociokulturnom mobilizacijom oko određenih etičkih i kulturnih vrijednosti koje neka skupina smatra zajedničkima. Kultura i prostor neodvojivo su povezani pa su tako prostori limesa i dodira te kulturološka pretapanja ono što obilježava književnost koja ne pripada središtu. U knjizi se tako prepoznaju različiti tipovi kulturnoga identiteta u prostoru uz administrativnu granicu, pa se posebna pozornost u analizama usmjerava prema propitivanju na koji način kontaktnost – dodiri specifičnosti različitih kulturnih nasljeđa (npr. hrvatsko, mađarsko, vojvođansko) utječu na oblikovanje književnoga teksta. Autoričin analitički i interpretativni pristup pisanim izvorima, dokumentima i drugoj literarnoj i neliterarnoj građi rezultira znanstvenim uvidima u punktove književne produkcije izabranih autora, ponekad i kao reprezentanata vremena i prostora na kojemu su djelovali ili djeluju. U pojedinim poglavljima autorica analizira književnu građu za proučavanje narodne kulture u književnome nasljeđu, ostavštinu izabranih (regionalnih) autora o čijim djelima analitično promišlja i dokumentaristički potkrepljuje svoje sinteze. Uzimajući književnost kao predmet svoje analize, autorica, dakle, metodologijom nove kulturne geografije pokazuje da su jezik i pismo temeljci uspostave i održivosti kulturnoga identiteta, kako regionalnoga tako i nacionalnoga.

kulturna geografija, baština, književni tekst, provincija, dokolica, otpor

nije evidentirano