hrvatski

Primjena metoda parcijalnih faktora na Mostu Posedarje

Veliki broj građevina suočava se sa skorim istekom uporabnog vijeka od 50 godina, a projektirane su po znatno blažim propisima te se zbog toga javlja potreba za ispitivanjem njihovog stvarnog stanja. U Hrvatskoj još uvijek ne postoje norme i priručnici koji bi inženjerima poslužili kao podloga za ocjenjivanje stanja postojećih konstrukcija pa u praksi koriste današnje norme za nove konstrukcije ili se pak oslanjaju na vlastitu procjenu. U ovom diplomskom radu opisane su dvije metode za određivanje parcijalnih faktora za postojeće konstrukcije koje je 2016. godine predstavila Međunarodna federacija za betonske konstrukcije (fib) u svom biltenu 80 naziva „Partial factor methods for existing concrete structures“. Radi se o metodi projektirane vrijednosti (DVM) i metodi prilagodbe parcijalnih faktora (APFM) kojima se za odabrani ciljani indeks pouzdanosti i odabrano referentno razdoblje dobivaju reducirane vrijednosti parcijalnih faktora sigurnosti koji se zatim koriste za određivanje proračunskog učinka djelovanja i otpornosti. Ove metode primijenjene su za određivanje nosivosti mosta Posedarje, čime je ispitana otpornost mosta na savijanje i poprečnu silu. Iako je proračun pokazao da most nema potrebnu nosivosti, dokazano je da ove metode daju smanjene učinke djelovanja i veću otpornost konstrukcije u odnosu na vrijednosti dobivene prema Eurokodu za nove konstrukcije. Usporedba dobivenih rezultata pokazala je i da metoda prilagodbe parcijalnih faktora daje rezultate na strani veće sigurnosti u odnosu na metodu projektirane vrijednosti.

višerasponski most, parcijalni koeficijent sigurnosti, moment savijanja, poprečna sila, ocjenjivanje,

nije evidentirano