hrvatski

Hoditi k pravim prodikam Božju rič slišati

Središte hrvatskog protestantizma bilo je u Urachu, a njegov glavni pokretač Ivan Ungnad (1493-1564) koji je osnovao tiskaru i s okupljenim suradnicima uspio u svega nekoliko godina (1561-1564) otisnuti oko 25000 hrvatskih vjerskih knjiga na glagoljici, ćirilici i latinici. U Ungnadovom uraškom „Biblijskom zavodu“ u prevodilačko-izdavački rad bili su uključeni Stjepan Konzul Istranin i Anton Dalmatin, ali i drugi suradnici, većinom prevoditelji (Juraj Cvečić, Juraj Juričić, Matija Pomazanić, Gjuro pl. Drinovački, ...). Uz pomoć knjiga tiskanih na narodnom jeziku željelo se širiti reformaciju među južne Slavene. Nakon izdanja na glagoljici pojavila su se i ona na ćirilici, a na kraju i ona na latinici. U kontekstu naznačene uraške misije u radu se naglasak stavlja na jedan žanr i latiničko pismo. Riječ je o propovijedi tiskanoj na latinici, a objavljenoj u djelu Katehismus. Iedna malahna kniga, u koi jesu vele potribni i koristni nauci i artikuli prave krstianske vere, s kratkim tlmačenjem za mlade i priproste ljudi. I ta prava vera od stana Božjega ili bića u svetoj Troici od svetoga Atanazia složena. Tere jedna lipa predika, od kriposti i ploda prave karstianske vere, sada naiprvo iz mnozih jazik u hrvatski iztumačena (1564) čiji predgovor potpisuju Stjepan Konzul i Anton Dalmatin. U prvome je dijelu rada iz perspektive hrvatske književne historiografije oblikovana opća slika o hrvatskoj protestantskoj književnosti, u drugome je dijelu u središtu pozornosti propovijed i propovjednik, dok se u trećemu analizira jedna lipa predika, od kriposti i ploda prave krstianske vere, odnosno De vocabulo fidei, na sadržajnoj, kompozicijskoj i stilskoj razini.

hrvatska protestantska književnost, Stjepan Konzul Istranin, Katehismus, propovijed, De vocabulo fidei

nije evidentirano