hrvatski

Podrška djetetu s teškoćom socijalne integracije kroz partnerstvo udomiteljske obitelji i predškolske ustanove

Smještaj djece u skrb izvan vlastite obitelji, kao i postupak posvojenja djeteta, temelji se na načelima podržavajućeg obiteljskog okruženja i održivosti socijalnih veza, stoga je, za razliku od smještaja u ustanovu, prepoznat kao humani oblik skrbi. Istraživanja u svijetu govore da je prilagodba djeteta na posvojenje i udomiteljstvo u velikoj mjeri određena načinom na koji ono doživljava i procjenjuje iskustvo skrbi izvan vlastite obitelji i podrškom u obitelji (Brodzinsky, 1990 ; 1993 ; Hanna, Tokarski, Matera i Fong, 2011). Rad opisuje djevojčicu predškolske dobi (KD=6 god.) s teškoćama socijalne integracije koja je smještena u udomiteljskoj obitelji. Korištena je studija slučaja, u kojoj je opisan njezin psihofizički razvoj tijekom osamnaest mjeseci kroz prikaz postupka udomljavanja, njezinu adaptaciju i odnos prema udomiteljskoj obitelji, vršnjacima iz predškolske skupine i bratom. Rezultati praćenja odnose se na uočene teškoće socijalne integracije djeteta kao moguća posljedica prijašnjih iskustava djeteta, a u novoj obitelji kao posljedica suočavanja sa stresom, kao i socijalne i emocionalne teškoće prilikom uključivanja u udomiteljsku obitelj i predškolsku ustanovu. Stoga je tijekom uključivanja djeteta u program predškolske ustanove važna suradnja udomiteljske obitelji i odgojitelja kroz stvaranje kvalitetnog partnerstva kao preduvjeta za budući razvoj i uspjeh djeteta. Iz rada je vidljivo da je probleme važno otkriti i pratiti što ranije, otvorenom komunikacijom i dijeljenjem međusobnih iskustava o djetetu. Radom se želi ukazati na poteškoće s kojima se suočava znatan broj udomljene djece, udomiteljskih obitelji te na potrebu sustavne usmjerenosti odgojno-obrazovnih ustanova na podršku i razumijevanje njihovih potreba.

dijete s teškoćom socijalne integracije, podrška, predškolski sustav odgoja i obrazovanja, udomiteljska obitelj

nije evidentirano