hrvatski

Kreativnost i učinak u Simonovom zadatku

U većini kognitivnih modela kreativnosti je istaknuto da su procesi različitog stupnja inhibitorne kontrole korisni u različitim fazama kreativnosti. Njihova fleksibilna izmjena se čini ključnom za kreativnost, no nalazi empirijskih istraživanja o odnosu inhibitorne kontrole i kreativnosti su nekonzistentni. Cilj ovog istraživanja je bio ispitati učinak inhibitorne kontrole mjerene Simonovim zadatkom s obzirom na individualne razlike u kreativnom ponašanju mjerenom Inventarom kreativnih aktivnosti i postignuća (The Inventory of Creative Activities and Achievements – ICAA ; Diedrich i sur., 2017). U istraživanju je sudjelovalo 105 studenata i 57 osoba iz mlađe radne populacije. Provedene su trosmjerne analize varijance za ispitivanje vremena reakcije u Simonovom zadatku s obzirom na kongruentnost prethodnog i trenutnog pokušaja i rezultat na skalama kreativnih aktivnosti i postignuća. Značajnim su se pokazali glavni efekti kreativnih aktivnosti (F(1, 160)=6, p<.05), kongruentnosti prethodnog (F(1, 160)=28.6, p<.01) i kongruentnosti trenutnog pokušaja (F(1, 160)=91.6, p<.01) te interakcija kongruentnosti prethodnog i trenutnog pokušaja (F(1, 160)=220.6, p<.01). Vrijeme reakcije u Simonovom zadatku u prosjeku je bilo kraće u kongruentnim nego u nekongruentnim pokušajima. Kada se u obzir uzme i kongruentnost prethodnog pokušaja, taj efekt je bio prisutan samo kada je prethodio kongruentni pokušaj, dok je u pokušajima koji su slijedili nakon nekongruentnih vrijeme reakcije bilo kraće u nekongruentnim nego u kongruentnim pokušajima. Taj efekt nije bio izraženiji kod kreativnijih u odnosu na manje kreativne sudionike, ali su sudionici natprosječnog rezultata na skali kreativnih aktivnosti u prosjeku reagirali sporije od pojedinaca ispodprosječnog rezultata. Učinak u zadatku se nije razlikovao s obzirom na rezultate na skali kreativnih postignuća. Moguće je da su u ovom istraživanju pojedinci iznadprosječnog rezultata na skali kreativnih aktivnosti reagirali sporije, jer im je, budući da se radilo o zadatku koji je zahtijevao inhibiciju interferirajućih informacija, fokus pažnje bio proširen. Također je moguće da se podjelom sudionika prema rezultatu na skali kreativnih aktivnosti postigla veća diferenciranost sudionika, zbog toga što se čestice na toj skali odnose na svakodnevne aktivnosti kojima se ne bave samo eminentni umjetnici. S obzirom na malen broj istraživanja o odnosu inhibitorne kontrole i kreativnog ponašanja, te njihove kontradiktorne nalaze, potrebno je još istraživanja kojima će se pokušati replicirati nalazi, posebno vezano uz Simonov zadatak.

Kreativnost ; Simonov zadatak ; Inhibitorna kontrola

nije evidentirano

engleski

Creativity and the Simon task performance

U većini kognitivnih modela kreativnosti je istaknuto da su procesi različitog stupnja inhibitorne kontrole korisni u različitim fazama kreativnosti. Njihova fleksibilna izmjena se čini ključnom za kreativnost, no nalazi empirijskih istraživanja o odnosu inhibitorne kontrole i kreativnosti su nekonzistentni. Cilj ovog istraživanja je bio ispitati učinak inhibitorne kontrole mjerene Simonovim zadatkom s obzirom na individualne razlike u kreativnom ponašanju mjerenom Inventarom kreativnih aktivnosti i postignuća (The Inventory of Creative Activities and Achievements – ICAA ; Diedrich i sur., 2017). U istraživanju je sudjelovalo 105 studenata i 57 osoba iz mlađe radne populacije. Provedene su trosmjerne analize varijance za ispitivanje vremena reakcije u Simonovom zadatku s obzirom na kongruentnost prethodnog i trenutnog pokušaja i rezultat na skalama kreativnih aktivnosti i postignuća. Značajnim su se pokazali glavni efekti kreativnih aktivnosti (F(1, 160)=6, p<.05), kongruentnosti prethodnog (F(1, 160)=28.6, p<.01) i kongruentnosti trenutnog pokušaja (F(1, 160)=91.6, p<.01) te interakcija kongruentnosti prethodnog i trenutnog pokušaja (F(1, 160)=220.6, p<.01). Vrijeme reakcije u Simonovom zadatku u prosjeku je bilo kraće u kongruentnim nego u nekongruentnim pokušajima. Kada se u obzir uzme i kongruentnost prethodnog pokušaja, taj efekt je bio prisutan samo kada je prethodio kongruentni pokušaj, dok je u pokušajima koji su slijedili nakon nekongruentnih vrijeme reakcije bilo kraće u nekongruentnim nego u kongruentnim pokušajima. Taj efekt nije bio izraženiji kod kreativnijih u odnosu na manje kreativne sudionike, ali su sudionici natprosječnog rezultata na skali kreativnih aktivnosti u prosjeku reagirali sporije od pojedinaca ispodprosječnog rezultata. Učinak u zadatku se nije razlikovao s obzirom na rezultate na skali kreativnih postignuća. Moguće je da su u ovom istraživanju pojedinci iznadprosječnog rezultata na skali kreativnih aktivnosti reagirali sporije, jer im je, budući da se radilo o zadatku koji je zahtijevao inhibiciju interferirajućih informacija, fokus pažnje bio proširen. Također je moguće da se podjelom sudionika prema rezultatu na skali kreativnih aktivnosti postigla veća diferenciranost sudionika, zbog toga što se čestice na toj skali odnose na svakodnevne aktivnosti kojima se ne bave samo eminentni umjetnici. S obzirom na malen broj istraživanja o odnosu inhibitorne kontrole i kreativnog ponašanja, te njihove kontradiktorne nalaze, potrebno je još istraživanja kojima će se pokušati replicirati nalazi, posebno vezano uz Simonov zadatak.

Creativity ; Simon's task ; Inhibitory control

nije evidentirano