hrvatski

Feminizam i povijest filozofije

Važna grana filozofije – povijesti filozofije – također je u to doba postala predmetom istraživanja onih koji su se zanimali za ulogu žena u filozofiji. Proučavanja klasičnog filozofskog kanona razgranalo se u tri osnovna smjera. Prvi je smjer usredotočen na analizu postojećeg kanona iz perspektive feminističkih filozofija. U svojem negativnom obliku ovaj smjer preuzima oblik očekivane kritike muške dominacije unutar filozofskog kanona, ukazujući pritom na mnoštvo derogativnih karakterizacija žena tijekom povijesti filozofije. U najradikalnijem obliku ovaj pristup argumentira da je cijela povijest filozofije krivo postavljena i upravo je stoga predstavljena isključivo muškim predstavnicima. Drugi smjer ženama orijentiranog istraživanja povijesti filozofije pokušava razbiti mit o filozofiji kao disciplini u kojem nema žena, ili barem da nema važnih žena. Takve revizije povijesti filozofije idu za time da smještaju filozofkinje u kanon velikih filozofa i time ispunjavaju rupe koje su nastale njihovim zanemarivanjem u isključivo muškoj povijesti filozofije kako se danas većinom podučava na sveučilištima. Treći je smjer pretresanje filozofskog kanona u potrazi za anticipiranim idejama i anticipatorima (bilo muških bilo ženskih) sadašnjih feminističkih teorija: povjesničari filozofije ovoga smjera traže one teorije te filozofe i filozofkinje u prošlosti koji su najbliži i najsrodniji sadašnjim feminističkim trendovima.

feminizam, filozofija, povijest

nije evidentirano