hrvatski

Motiv posta i molitve u hrvatskoglagoljskim tekstovima 15. i 16. stoljeća

Motiv posta i molitve često se zatječe u djelima raznih sadržajnih, oblikovnih i vrsnih pripadnosti tijekom mnogih stoljeća, pa je moguće govoriti o motivu dugoga trajanja. Tijekom srednjega vijeka on je bio osobito prisutan u moralnopoučnim i pastoralnim tekstovima, ali i u tekstovima koji pripadaju pripovjednoj prozi. Re-kombiniranje toga motiva odraz je memorijskoga karaktera srednjovjekovne kulture – ono što se usvoji kao vlastito može se razmjerno „slobodno kombinirati”. U trima se glagoljskim kodeksima iz 15. i 16. stoljeća nabrajaju osobe iz Biblije i sveci koji su postili i tako postigli spas i milost. U trima promatranim spomenicima popis je likova, u velikoj mjeri podudaran. Po tonu i stilu tekstova smije se zaključiti kako su bili namijenjeni širem krugu primatelja, a ne (samo) užoj redovničkoj ili duhovničkoj zajednici. I u ovdje analiziranim tekstovima zrcale se dvije važne karakteristike hrvatskoglagoljske proze: to su polifunkcionalnost, jer djela često ujedinjuju praktične (npr. pastoralne, moralne i poučne) funkcije s estetskom, te otvorenost forme, jer se teme, motivi i slike pojavljuju u uvijek novim kombinacijama i kontekstima. U analiziranim se tekstovima prepoznaju figure i tropi tipični za našu srednjovjekovnu prozu (npr. antiteza, paregmenon, nabrajanja, dijade, trijade, asonancije, sintaktički i leksički paralelizam).

post i molitva kao literarni motiv ; srednji vijek ; rani novi vijek ; hrvatskoglagoljska književnost ; Oksfordski zbornik ; Berčićev zbornik ; Grškovićev zbornik

nije evidentirano