hrvatski

Emocionalna inteligencija i transakcijsko rukovođenje: Utjecaj izvora procjene i mjere emocionalne inteligencije

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos emocionalne inteligencije operacionalizirane kao sposobnosti i kao kompetencije prema modelu Mayera i Saloveya, s transakcijskim stilom rukovođenja opisanog u Bassovoj teoriji punog raspona vodstva. Na uzroku od 177 rukovoditelja srednje i niže razine rukovođenja u 16 radnih organizacija, istraživanjem se nastojala istražiti uloga emocionalne inteligencije u objašnjenju varijance transakcijskog stila, nakon kontrole utjecaja kognitivne sposobnosti i osobina ličnosti. Emocionalna inteligencija rukovoditelja mjerena je Testom rječnika emocija (TRE-3), a emocionalne kompetencije Upitnikom emocionalne kompetentnosti (UEK-45). Transakcijski stil rukovođenja procijenjen je primjenom kratke verzije Višefaktorskog upitnika stilova rukovođenja (MLQ X5) na dva izvora procjene. Formu za samoprocjene popunilo je 177 rukovoditelja, a formu za procjene drugih 354 njihovih podređenih. TRE-3 - operacionalizacija emocionalne inteligencije kao sposobnosti, nije bio povezan s transakcijskim stilom rukovođenja. Rezultati hijerarhijske regresijske analize za samoprocjene transakcijskog stila rukovođenja, nakon kontrole utjecaja opće mentalne sposobnosti i osobina ličnosti, upućuju na to da je faceta EI - upravljanje emocijama operacionalizirana kao kompetencija, samostalno značajno pridonosila predikciji transakcijskog stila (7%). Međutim, kada su transakcijski stil rukovoditelja procjenjivali njihovi podređeni, niti jedan aspekt ispitane emocionalne inteligencije i kompetencije nije samostalno pridonosio objašnjenju varijance transakcijskog stila.

emocionalna inteligencija, trasakcijski stil rukovođenja, izvori procjene, mjere emocionalne inteligencije

nije evidentirano