hrvatski

Artivističke (art + aktivizam) prakse i zelene ideje: inicijative art naturopolisa

U izlaganju ću dokumentirati, dakako s fragmentarnim pregledom, aktivističke i artivističke prakse (artivizam u određenju Alda Milohnića) u lokalnom kontekstu, koje u okviru zelenih ideja nastoje doprinijeti oblikovanju druge, alternativne stvarnosti, u kojoj je pored političkih boja – crvene i crne, i u Stendhalovu određenju, dopušteno razmišljanje i o zelenim manifestacijama, kako je to davne 1989. godine istaknuo artnik (umjetnik i novinar) Ante Kuštre, a u povodu svoga hepeninga, ambijentalnoga rada ekološkog naboja Zeleni Peristil. Naime, potaknut ekološkim pokretom koji buja osamdesetih, Ante Kuštre oblaže cijeli Peristil zelenim pločama iverice, apelirajući na ekološku svijest građana. U turbulentnom vremenu pred Domovinski rat, akcija prolazi gotovo neprimijećeno. U kontekstu tridesete obljetnice navedenoga zelenoga hepeninga, u radu ću podsjetiti na zelene lokalne artivističke prakse, kao npr. na priču o Vladimiru Dimiću – poznatome kao „čovjek koji sadi drveće po Zagrebu”. Navedeno ću kontekstualizirati pričom o Pokretu zelenoga pojasa (Green Belt Movement) u Keniji, koji je povezao dva goruća problema – siromaštvo i degradaciju okoliša. Aktivistice Zelenoga pojasa (50 000 žena) posadile su milijune drveća te utemeljile Centar zelenog pojasa kako bi educirale stanovništvo o mogućnostima zapošljavanja kroz razvoj ekološke poljoprivrede (usp. Maathai 2006., Holy 2007.). Kenijka Wangari Maathai, voditeljica pokreta Green Belt, prva je osoba koja je dobila Nobelovu nagradu za mir (2004.) a da dolazi iz pokreta za zaštitu okoliša.

umjetnost, aktivizam, art naturopolis

nije evidentirano