hrvatski

Ima li prostora za empatiju i skrbno mišljenje u današnjem odgojno-obrazovnom sustavu?

Konačna svrha svake odgojno-obrazovne aktivnosti trebala bi biti povra­tak subjektu, što znači razvoj emancipiranog, samomislećeg, autonomnog, kritičkog mislitelja i samosvjesnog pojedinca. Uvježbavanjem (auto)refleksije i kritičkog mišljenja pomažemo pojedincu u dubljem razu­mijevanju i interpretiranju činjenica. U radu će biti govora o skrbnom mišlje­nju koje, uz kritičko i kreativno mišljenje, čini bitnu sastavnicu multidimenzionalnog mišljenja. Namjera je rada ići u smjeru isticanja važnosti filozofskih temelja skrbi, skrbnog mišljenja i potrebe razvoja empatije kao važnih fenomena u izgradnji cjelovite ličnosti, obrazovanog pojedinca, kritičkog subjekta, te mogućnosti promjene postojećih odnosa unutar društva kojemu obrazovani pojedinac teži sudjelovati. U radu tražimo odgovor na pitanje: može li nam odgoj za skrb i empatiju unutar odgojno-obrazovnog sustava pomoći u razumijevanju problema i suočavanju s izazovima suvremenog društva?

empatija, skrbno mišljenje, odgoj, obrazovanje

nije evidentirano