hrvatski

Analiza izvora moći političkoga vodstva Franje Tuđmana

Ovo se doktorsko istraživanje bavi političkim djelovanjem Franje Tuđmana od 1989. do 1999. iz analitičke perspektive političkog vodstva. Političko vodstvo se u radu razmatra kao oblik moći u smislu utjecaja političkih vođa na ishode odlučivanja. Prema teoriji političkog vodstva, utjecaj političkih vođa na ishode odlučivanja određen je s tri tipa čimbenika – institucionalnim, situacijskim i osobnim. Kroz analizu političkog djelovanja Franje Tuđmana u različitim fazama i tipovima političke aktivnosti od 1989. do 1999. autor će ispitati koliko je bio uspješan odnosno neuspješan u oblikovanju ishoda političkog odlučivanja te će identificirati ključne čimbenike odnosno izvore moći njegova političkog vodstva. Empirijska analiza je pokazala da je Tuđman imao odlučujuću ulogu u oblikovanju stranačkih i državnih odluka od 1989. do 1999., premda se u pojedinim fazama morao susresti i s neuspjesima u odlučivanju. Istraživanje je utvrdilo i objasnilo utjecaj odabranih institucionalnih, situacijski i osobnih čimbenika političkog vodstva Franje Tuđmana, pri čemu su se institucionalni elementi pokazali najstabilnijim izvorima moći Tuđmanova političkog vodstva. Odabrani situacijski čimbenik je postao naročito značajan poslije parlamentarnih i predsjedničkih izbora 1992., dok je osobni element (Tuđmanova karizma) bio primarni izvor moći političkog vodstva Franje Tuđmana u fazi osnivanja Hrvatske demokratske zajednice, a u kasnijim fazama je taj utjecaj bio ojačan i oslabljen ovisno o situaciji.

Političko vodstvo ; Franjo Tuđman ; Hrvatska demokratska zajednica ; karizma

nije evidentirano