hrvatski

Emocije i prostor književnosti, ili „Na desnu sam ruku / stavila rukavicu s lijeve ruke“ (Anna Ahmatova)

Vezu između emocija i književnosti, kako navodi i Ivana Brković (2015), doista nije potrebno isticati. Ovaj će se rad usmjeriti na jedan aspekt te povezanosti, odnosno na odnos koji se uspostavlja između narativnog (sižejnog) kretanja i kretanja (razvoja) emocija u književnome djelu. Ni tezu o narativu kao obliku kretanja nije potrebno dodatno argumentirati, no u proučavanjima emocija često se zanemaruje da je ishodište same riječi također u kretanju (od starofra. esmovoir, odnosno lat. ēmovēre, od ē-/ex- = vani / izvan + movēre = kretati). Rad će se usmjeriti na načine na koje pripovjedni svijet kroz različite registre organizacije pripovjedačkog svijeta omogućuje razvoj i kretanje emocija, upravlja moralnim učinkom teksta te do određene mjere reakcijom čitatelja (kako zanimljivo primjećuje Danilo Kiš u Savesti jedne nepoznate Evrope, forma služi kako bi emociji onemogućila da navre previše direktno). Kako bi se ukazalo na, s jedne strane, imanentnost emocija književnosti (Brković 2015), ali i na heterogenost te imanentnosti, analiza će u metodološkim okvirima afektivne naratologije obuhvatiti jedan klasičan realističan roman, Annu Kareninu Lava Tolstoja, Istočni epistolar Predraga Matvejevića i “jezivo stvarnosnu prozu” Poštovani kukci i druge jezive priče Maše Kolanović.

emocije, književnost, siže, Lav Tolstoj, Predrag Matvejević, Maša Kolanović

nije evidentirano