hrvatski

Priznanje, podrška, smisao - čimbenici posttraumatskog rasta branitelja i njihovih obitelji

Cilj istraživanja bio je opisati, na temelju intervjua branitelja, njihovih supruga i djece, postraumatski rast koji su doživjeli neki od njih, kao i čimbenike koji mu doprinose. U istraživanju su sudjelovali članovi 11 obitelji, s područja Zagreba i Lipika. U većini slučajeva, provođeni su intervjui s tri člana iste obitelji, kako bi se upoznale različite perspektive unutar iste obitelji. Svi intervjuirani branitelji imaju dijagnozu PTSP-a, a i dvije supruge/majke imaju status braniteljica. Svi bračni parovi proživjeli su zajedno vrijeme rata ili započeli vezu neposredno nakon rata. Najstarija od intervjuirane djece tijekom rata su bila već u ranoj adolescenciji, dok su najmlađa rođena pet godina nakon njegovog završetka. Pitanja u intervjuu odnosila su se na iskustvo/znanje o ratnom iskustvu, zdravstvene posljedice, obiteljske odnose, odnos okoline i šireg društva te percepciju društva, te naposljetku, na podršku i doživljaj smisla. Mnogi sudionici, posebice sami branitelji, pokazuju elemente posttraumatskog rasta, čiji ključan čimbenik je prepoznavanje smisla u proživljenom iskustvu i u današnjem životu, a čemu doprinose priznavanje vrijednosti njihove žrtve, kao i socijalna podrška. Prema logoterapijskom poimanju Viktora Frankla, postoje tri načina otkrivanja smisla: kroz vlastiti aktivan doprinos, poput sudjelovanja u Domovinskom ratu ; kroz prepoznavanje pozitivnih aspekata različitih iskustava kojima je osoba bila ili jest izložena, te kroz prihvaćanje nepromjenjive patnje na dostojanstven način. Priznanje unutar obitelji najčešće postoji te je u pravilu više prisutno kod djece koja imaju sjećanja na to razdoblje, no priznanje unutar šire zajednice se češće opisuje kao nedostatno, pri čemu većina sudionika navodi i suprotna iskustva, poput omalovažavanja. Oblik priznanja koji je braniteljima posebno bitan jest pružanje mogućnosti da djeci u školama prenesu svoja iskustva, na djeci primjeren način. Intervjuirani branitelji kao značajan element u svome životu navode podršku, pri čemu se u najvećoj mjeri radi o uzajamnoj podršci članova obitelji, koju nazivaju „najboljom terapijom“ i „zdravom jezgrom“, te o uzajamnoj podršci suboraca. Neki od sudionika smisao nalaze i u vjeri, kao i u činjenici da ih je rat naučio da se usmjere na ono što je zaista bitno. Pri razmatranju ovih nalaza trebamo imati na umu da su u intervjuima vjerojatno pristale sudjelovati obitelji čiji su članovi u većoj mjeri doživjeli posttraumatski rast, te u kojima postoje natprosječno pozitivna iskustva s priznanjem i međusobnom podrškom, no takvi, donekle sretniji sudionici su vrijedan izvor informacija i o životima onih koji nisu bili u mogućnosti postići posttraumatski rast.

trauma, posttraumatski rast, socijalna podrška, smisao, obitelj

nije evidentirano