hrvatski

Izdvajanje mikroplastike iz okoliša

Povećanjem standarda i kvalitete života te industrijalizacijom mijenjaju se navike te se povećavaju zahtjevi za proizvodnju i potrošnju plastičnih proizvoda. Mikroplastikom se smatraju čestice veličine manje od 5 mm, a u okolišne sastavnice dospijevaju iz raznih izvora poput industrije, kućanstava, sustava za obradu otpadnih voda, obrađenih izlaznih struja te turizma. S obzirom na navedeno, mikroplastika je pronađena u površinskim, otpadnim vodama, morima, sedimentu, tlu pa čak i u zraku, pitkoj te kupovnoj vodi. Mikroplastika predstavlja problem zbog dugotrajnog zadržavanja u okolišu i razgradnje, mogućnosti bioakumulacije, niske topljivosti u vodi, složenoga sastava, mogućnosti prijenosa hidrofobnih onečišćujućih tvari, mogućnosti ulaska u hranjivi lanac te utjecaja na vodene organizme i ljudsko zdravlje. Najčešće pronađene u okolišu su čestice mikroplastike u obliku fragmenata, peleta i vlakana. Mikroplastika se, nakon uzorkovanja, može izdvojiti iz određenog okolišnog medija odvajanjem prema gustoći otopinom soli, pročistiti kemijskom, enzimatskom ili magnetskom metodom, uz ispiranje, fluidizaciju, flotaciju. Nakon izdvajanja, odnosno pripreme uzorka, mikroplastiku je moguće identificirati vizualnom metodom, skenirajućim elektronskim mikroskopom, FTIR i Raman spektroskopijom te plinskom i tekućinskom kromatografijom.

Mikroplastika ; Separacija ; Okoliš

nije evidentirano