hrvatski

Geografska analiza talijanskih bunkera na području Zadra

Teritorij današnje Republike Hrvatske često se kroz prošlost nalazio pod vlašću drugih država, od kojih neke danas više ni ne postoje. Prvi svjetski rat i mirovni sporazumi nakon rata, doveli su dio današnjeg teritorija Republke Hrvatske pod talijansku upravu. Tako je Rapalskim ugovor Italija došla u posjed Istre (osim Kastva), Cresa, Lošinja, Lastova, Palagruže i Zadra. Zadar je tako postao talijanska enklava na štetu Kraljevine Jugoslavije koja je izgubila par strateških mjesta na obali Jadrana. Nedugo nakon pripojenja Zadra, Talijani su uvidjeli dva problema. Jedan od njih je bio financijski, jer je Zadar bio ekonomsko i gravitacijsko središte šire okolice, a drugi je bio nepovoljan vojno- geografski položaj zbog Ravnih kotara u zaobalju. Uvidjeli su mogućnost napada iz unutrašnjosti i odlučili su izgraditi bunkere kako bi zaštitili Zadar. U godinama između dva svjetska rata izgrađeno je dvjestotinjak bunkera, različitih tipova, koji nisu pokrivali granicu zbog dobre preglednosti, nego su povučeni u unutrašnjost. Bunkeri nisu imali veliku ulogu u nadolazećem Drugom svjetskom ratu, jer praktički rat nije nikad ni stigao do Zadra. Tek dolaskom Nijemaca u Zadar, bunkeri su korišteni samo za izviđanje i čuvanje položaja. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, bunkeri su zaboravljeni. Tek pred Domovinski rat kreće se u njihovo čišćenje, jer se predstavljali važne točke otpora u obrani Zadra. Nakon rata neki od njih su pripali Gradu, neki državi, a gotovo trećina je danas u privatnom vlasništvu. Danas se na bunkere gleda dvojako. Dok se turistička zajednica Grada Zadra u suradnji s inozemnim investitorima zalaže za turističku promidžbu i stvaranje nove turističke ponude, braniteljske udruge smatraju da se svi bunkeri trebaju uništiti, eventualno ostaviti nekoliko njih, jer predstavljaju simbole fašizma.

bunker, karta, sektor, vojna geografija, Zadar

nije evidentirano