hrvatski

Trgovačka banka d.d. Zagreb (1912-1948)

Rad obrađuje ustroj, poslovanje i likvidaciju Trgovačke banke d.d. Zagreb u vremenskom periodu od godine 1912., kada je zavod osnovan pod nazivom Bankovno komanditno društvo I. Kreutzer i drug u Zagrebu, pretvorbu zavoda u dioničko društvo naziva Banka I. Kreutzer d.d. u Zagrebu, godine 1920., ponovnu promjenu naziva tvrtke u Trgovačka banka d.d., godine 1938., pa sve do godine 1948., kada je završena njena likvidacija. U vrijeme velike svjetske ekonomske krize glavni cilj i poslovno načelo rukovodstva banke bila je puna likvidnost zavoda, tako da je banka poslovala s financijskim dobitkom. Vlasnici dionica banke bili su na jednake dijelove: 1. Ignjat Kreutzer, 2. Slavko Betlheim (Belin), 3. Julije Fischer i 4. Franjo Huber. Nakon Kreutzerove smrti, godine 1938., njegove dionice kupila su ostala trojica. U ljeto 1940. Betlheim (Belin), Fischer i Huber, kao vlasnici svih dionica i kao Židovi predviđali su nastupajuće događaje u svijetu kao i pogibelj, koja je prijetila Židovima u Europi, pa su se dogovorili da majoritet svojih dionica porazdijele formalno i besplatno na svoje razne poslovne prijatelje nežidove, i to: 1. dr. Dragan Dujmović iz Zagreba, 2. dr. Marijan Dujmović iz Zagreba, 3. Jolan Forgač iz Bačke Topole, 4. dr. Vladimir Goljevšček iz Zagreba, 5. Zvonimir Spalatin iz Zagreba, 6. Marija Spalatin iz Zagreba, 7. dr. Pave Stanić iz Kutine, 8. Stjepan Vinicky iz Zagreba, 9. Dragan Vražić iz Kutine i 10. Tomo Kostopeč iz Dubrovnika. Sveukupno je podijeljeno 25.700 dionica. Na navedena su imena iste dionice 6. studenoga 1940. i registrirane, dok je ostatak bio kod registriranja raspoređen djelomično na same dioničare, a djelomično na njihove rođake također Židove. Sve je to učinjeno u cilju, da se izbjegne eventualnim budućim progonima i zapljeni njihove banke, odnosno da banka i njeno ravnateljstvo s majoritetom nežidovskih dionica može nesmetano poslovati. U svibnju i lipnju 1941. zaplijenila je i oduzela Državna riznica Nezavisne Države Hrvatske sve dionice Trgovačke banke koje su bile registrirane na Židove. Na taj način NDH je došla do majoriteta dionica banke pa je u zavodu postavila svoga nadzornog povjerenika. Da se izbjegnu daljnje štetne posljedice i neugodnosti, a po izričitoj želji i prethodnom dogovoru između prvobitnih i pravih vlasnika dionica, Slavka Belina i Julija Fischera, te Adolfa Hubera, oca Franje Hubera, Tomo Kostopeč dao je ponudu NDH i u studenome 1941. za račun pravih dioničara, a s novcem koji su mu dali Slavko Belin i Adolf Huber kupio je od NDH 22.100 dionica. Nakon toga je odlukom od 15. studenoga 1941. razriješen dužnosti postavljeni povjerenik, pa je Trgovačka banka mogla nastaviti s radom. Krajem 1945. ravnateljstvo Trgovačke banke konstatiralo je da zavod od početka rata nije mogao uspješno poslovati, tako da je od tada izgubio cjelokupni predratni dobitak, te je stvoren gubitak od cca 200.000 dinara. Osim toga, zavod je uslijed ratne inflacije izgubio svu svoju likvidnu gotovinu, osim predratnih državnih papira i zavodske kuće (Zagreb, Zrinjevac br. 14). S obzirom na navedene prilike, ravnateljstvo je jednoglasno zaključilo da zavod stupi u likvidaciju i da se nadležnom Ministarstvu financija podnese molba za odobrenje i provedbu iste. Uslijed toga te obzirom na činjenicu, da je zavod bio sasvim mala ustanova, koja prema novouspostavljenom socijalističkom kreditnom sustavu nije mogla uspješno djelovati, godine 1946. određena je njegova likvidacija, koja je završena 1948.

Bankovno komanditno društvo I. Kreutzer i drug u Zagrebu, Banka I. Kreutzer d.d. Zagreb, Trgovačka banka d.d. Zagreb, dobitak i gubitak, dioničari, likvidacija, 1912.-1948.

nije evidentirano