hrvatski

Čovjek, ali najbolji: Romi u žrvnju radne, jezične i biološke teorije rase

Polazeći od paradoksa da Romi kao tradicionalni unutarevropski migranti u današnjoj “migrantskoj krizi” Evrope jedva predstavljaju temu, tekst obrađuje negativnu figuru “neradničkog nomada” koji od prvih početaka akademske refleksije o Romima u 18. stoljeću suodređuje njihovo razumijevanje u jednakoj mjeri kao i pitanje etničkog, rasnog i jezičnog porijekla ; osobito u umjetnostima, predodžba o Romima obilježena je orijentalisitčkom figurom slobodnjaštva i seksualizirane drugosti premda sama književna građa često daje uporišta za drugačije samorazumijevanje Roma, protivno radno-teorijskom stereotipu. Nasuprot tome, rijetko prisustvo Roma u teorijskom dis- kursu filozofije odaje karakteristike anonimnog recikliranja povijesti Roma za pojmovni aparat filozofije. Taj se proces može očitati na postmodernoj kritici Kanta i formaciji pojma “nomadsko mišljenje” koje se u radu povezuje s Kantovom poredbom skeptika kao nomada i podvrgava detaljnijoj retoričkoj i logičkoj analizi. U drugom dijelu rada tematizira se ponovno “otkrivanje” Roma u kontekstu indijske kulturne i nacionalne politike 20. stoljeća na ideološkim pretpostavkama neohinduističkog pokreta Arya Samaj iz kasnog 19. stoljeća za “oplemenjivanje” (arijanizaciju) svijeta i konfrontira s predratnim nacističkim pokretom za “arizaciju” cijelog kulturnog svijeta u zloglasnom projektu Ahnenerbe [Nasljeđe predaka]. U završnom dijelu rada nacistička uzurpacija arijstva valorizira se kao potpuna simbolička deprivacija Roma koja čini podlogu za najradikalniji oblik obeščovječenja u nacističkom holokaustu bez potrebe za ikakvim opravdanjem, i konfrontira s paradigmatskim razumijevanjem čovječnosti, sadržanim u samom imenu “Rom”.

romski studiji (Gypsy Studies) ; nomadski subjekt ; etika rada ; Kant ; orijenta- lizam ; seksualizacija drugosti ; arijstvo ; projekt Ahnenerbe

Abstract Starting with the paradox that the Roma, as traditional Central European itinerant people, seldom appear in recent European debates on the “Migration Crisis”, this paper addresses the notion of labour associated with the negative figure of the “lazy nomad”, which, from the beginnings of academic reflection about the Roma in the 18th century, determines both their public image and their ethnic, racial, and linguistic origin. Within this framework, special attention is paid to the fact that the Roma generally appear in art and culture as carriers of the “orientalist” syndrome of ‘gypsiness’ consisting of idealized and sexualized otherness and libertinage although the fictional narratives they appear in often provide evidences of a different self- understanding of the Roma opposing the stereotypes and prejudices concerning labour. Contrary to the literature, the rather sporadic presence of the Roma in the theoretical discourse of philosophy is characterized by a tacit recycling of their history for the conceptual apparatus of contemporary philosophy. Their anonymous presence can be illustrated by the postmodern