hrvatski

Relacija i supstitucija kao temelj podjele eksplicitno subordiniranih klauzi

Primjenjujući teorijsko-metodološki okvir kognitivne gramatike (Langacker 1987, 1991, 2008, 2009 ; Taylor 2002, Belaj i Tanacković Faletar 2014, 2017), ova će rasprava biti posvećena podjeli eksplicitno subordiniranih klauzi. U kognitivnoj gramatici subordinirane se klauze, kao uostalom i u većini ostalih gramatičkih teorija, dijele na relativne, kompletivne i adverbijalne, no ta podjela, barem kada je hrvatski jezik u pitanju, ne obuhvaća sve tipove eksplicitne subordinacije te zahtijeva određenu reviziju. Ovdje će se eksplicitno subordiniranim klauzama pristupiti kao kontinuumu konstrukcija u rasponu od shematičnijih prema specifičnijima te će se na najshematičnijoj razini one podijeliti na relativne i nerelativne, i to iz najmanje dva razloga: prvo, pojam odnosa bez ikakve je sumnje najvažniji pojam svake razine gramatičkoga opisa te je u tom smislu izrazito pogodan kao osnovni kriterij različitih klasifikacija i podjela (npr. vrsta riječi), pa tako i subordiniranih klauzi i drugo, relativne su rečenice jedinstvene u kategoriji subordiniranih klauzi jer su one jedine klauze u kojima veznik uz opću funkciju povezivanja ima i funkciju supstituiranja, čime se u subordiniranoj klauzi omogućuje razvijanje različitih značenja imanentnih ostalim vrstama (gotovo svih adverbijalnih i kompletivnih), pa takva opća podjela s jedne strane obuhvaća sve tipove subordinacije, a s druge pak strane u skladu s općim kognitivnolingvističkim pristupom kategorizaciji podržava preklapanja njihovih različitih tipova.

eksplicitna subordinacija, relativne klauze, nerelativne klauze, adverbijalne klauze, korelativne klauze, kompletivne klauze

nije evidentirano